Utakmica u Pragu bila je prva u listopadskom turnusu. Na stadionu Sparte vatreni reprezentativci su izašli 4-5 dana poslije klupskih utakmica, u inače ranoj fazi sezone kad su fizički najsvježiji.

U prvih 60-70 minuta Hrvatska je djelovala sporo, slabo pokretljivo, neprecizno i u onome što joj je forte (pas igra i kombinatorika). Onda je izbornik uveo Franjo Ivanović (22) i Marco Pašalić (25) te se dinamika utakmice odmah počela mijenjati.

Jedan od ključnih razloga tome je što su izašla dva relativno sporija igrača, a zamijenili su ih brži napadači. S takvim profilom igrača vatrena vrsta je napokon mogla podignuti linije naprijed, primorati suparnika da se spusti u niži blok, a posljedično se oslobodilo više prostora (i vremena) za vezne igrače. Nije to bilo ništa senzacionalno, nego je bilo logično...

Hrvatska djeluje sasvim dobro u veznom redu, i to je već standard duži niz godina. Hrvatska sada ima i vrlo kvalitetnu obranu, fizički moćnu, mladu i tehnički na dobroj razini.

Hrvatska ima problematičan napad

Hrvatska do daljnjega ima problematičan napad, a zbog toga, kako je pokazala i utakmica u Pragu, pate i ostale linije. Nije stvar u tome da naši ofenzivni igrači, u ovom slučaju Perišić, Kramarić, Budimir i Mario Pašalić, imaju neki tehnički problem. Oni su znalci, vrlo iskusni i u određenoj dinamici utakmica mogu biti odlučujući. No, ukoliko je cijeli ofenzivni dio momčadi temeljen na toj tehničkoj varijanti, a deficitaran je na planu hitrine, agresivnosti i davanja dubine, tada dobijete predstavu kao što je bila ova prethodna u Pragu. Sukladno uvjerljivosti unutar ove grupe, Hrvatska će sasvim sigurno ići na sedmi Mundijal u svojoj 30-godišnjoj natjecateljskoj priči. Ono što je, međutim, sporno, to je kako će Vatreni izgledati u ovakvim odnosima fizičkih potencijala.

Pavel Šulc i Franjo Ivanović

MICHAL CIZEK Afp

Perišić, čija nam je hitrina i u Rusiji i u Kataru donosila podosta kompenzacije na tom planu, uz doprinos Rebića, Mandžukića (2018. godine), odnosno Oršića (2022. godine), više nema tu razinu. U Pragu ga je 33-godišnji Coufal “zatvorio” i još pravio probleme prema naprijed. Bez driblinga i stvaranja viška po boku, a statično u sredini terena, reprezentacija ne može biti ozbiljnije konkurentna na Mundijalu. Jer, osim tih deficita hitrine, agresivnosti, svi naši senatori su tri godine stariji nego u Kataru, a u Americi, Meksiku ili Kanadi bit će još stariji...

Franjo Ivanović je do prije godinu dana vrijedio po TM-u 4 milijuna eura. Što je u odnosu na činjenicu da je godinu prije još igrao u četvrtom njemačkom rangu bio veliki skok. U godinu dana je Ivanović iskoračio u Belgiji i došao do kupca, velikana Benfice, koji ga je platio više od 20 milijuna eura! Što to sugerira?

Simptomatične brojke Franje Ivanovića

Prije svega činjenicu da današnji nogomet traži i u napadačkom smislu agresivne i hitre igrače, izdržljive i moćne. S 21 pogotkom uz 7 asistencija u Union SG-u, Ivanović je potvrdio da efikasnost s Rijekom (51 utakmica, 16 pogodaka i 4 asistencije) nije slučajnost. U konkurenciji intenzivnije lige s višim ritmovima i razinama agresivnosti, Ivanović se odlično snašao. Zato je došao do Benfice, gdje je u 13 nastupa postigao 3 pogotka uz 1 asistenciju...

Bez višeg ritma i agresije u ofenzivi Hrvatska će se teško nametati suparnicima bolje kvalitete od ovih koje je imala u grupi. U nešto manje od pola sata Ivanović je u Pragu imao 2 od 3 uspješna driblinga, bio je u velikoj prilici, imao je preciznost dodavanja 100% (11-11), dobio je 2 od 4 duela na tlu, 1 od 3 u zraku. Brojke koje ukazuju, pogotovo u odnosu na prethodnike, viši intenzitet, agresiju, snažniji pristup.

U svojih 7 nastupa za Hrvatsku, od ožujka, Ivanović je odigrao u prosjeku 39,5 minuta te je postigao 2 pogotka uz 1 asistenciju. Kao što je pokazao u Pragu, iako nije poentirao ni asistirao, svojim je stilom igre doprinio, uz Marco Pašalić, da se momčad oslobodi pritiska suparnika i počne logičnije igrati.

Istina je da Ivanović ima određenih tehničkih deficita. Primjerice, kad igra na krilu, do izražaja mu dolazi slab centaršut. No, on je igrač središnjice, koji treba prostore koje će agresivno napadati i što bržim putem doći u priliku za pogodak. Realizacija mu je već sada, iako je još neiskusan i ponekad nestrpljiv, vrlo solidna. Franjo Ivanović u tempaškoj vatrenoj grupi očito više nije samo opcija, nego igrač takve hitrine postaje nužnost...