Izbornik Dalić dobio jasnu poruku: ‘Spreman sam preuzeti odgovornost! Zaslužio sam priliku barem protiv Gibraltara‘

Od trojice vratara s popisa izbornika Zlatka Dalića u najboljem momentumu je Dominik Kotarski koji brani standardno i dobro u prvenstvu i Ligi prvaka. Na terenu djeluje odlično, samopouzdano, s puno osobnosti. Uoči nove akcije Vatrenih javili smo mu se za intervju. Kotarski je izdanak Dinamove škole, mlad je otišao u Ajax da bi pravi seniorski put gradio preko Gorice, PAOK-a i sada Kopenhagen. Je li ovo što trenutačno nudi najbolje što smo imali prilike gledati od njega?

- Uvijek mogu bolje. Nisam dostigao svoj maksimum, imam još puno prostora i ambicija za napredak, a moj odlazak u Kopenhagen je stepenica prema tome - odgovorio je Kotarski koji je sa 25 godina dočekao da prvi put bude akter u Ligi prvaka, iako se još kao član Ajaxa našao u tri navrata na klupi u elitnom natjecanju u sezoni 2019/20.

- U sezoni uvijek postoje bolja i lošija razdoblja, cilj mi je biti konstantan i svesti pogreške na minimum. Bez osobnosti ne postoji uspjeh, kako u karijeri, tako i u privatnom životu. Jednostavno moraš sam sa sobom znati na čemu si, vjerovati u sebe čak i onda kad dođu loši dani i voljeti sebe.

U dva kola u Ligi prvaka imaju jedan bod, nakon remija 2:2 s Leverkusenom poraženi su u Bakuu od Qarabaga 2:0, u utakmici u kojoj su mogli bolje proći. Kako komentirate te prve nastupe?

- Trebali smo imati koji bod više. U prvoj utakmici s Leverkusenom dvaput smo vodili i dobili gol u nadoknadi vremena. Šteta jer smatram da smo stvarno zaslužili sva tri boda. U Azerbajdžanu smo jako loše ušli i otvorili, prvo poluvrijeme smo se zaista mučili, imali smo problema u defenzivi i nismo planski prenijeli na teren što smo htjeli. Iako, taj travnjak je bio u groznom stanju, daleko ispod nivoa europskih natjecanja. Kako god, i dalje smo bili u igri, imali aktivan jedan gol zaostatka te smo u drugom poluvremenu bili dosta dobri, stvorili šanse, ali nismo zabili. Na kraju oni su s tim drugim pogotkom u završnici prelomili utakmicu. Obje su utakmice bile tu negdje, ali tako je to u Europi, ako nisi svaku sekundu u potpunosti fokusiran, bivaš kažnjen.

Što dalje? Dolazi vam Dortmund, idete Tottenhamu, pa ćete ugostiti Kairat...

- Imamo još šest utakmica, sve je i dalje moguće i otvoreno. U globalu sam zadovoljan svojim prezentacijama.

Jeste li sretni u Kopenhagenu?

- Jesam, iznimno sam zadovoljan. Velik klub, odlični uvjeti, radim i napredujem. Imam super trenere oko sebe na svim poljima, imamo baš dobru ekipu i stvarno sam sretan. Grad i država su također odlični za život, tako da je to jako dobar izbor, a ostalo je sve na meni.

Zašto ste se odlučili prijeći iz PAOK-a u Kopenhagen? Pisalo se o raznim klubovima iz raznih liga koji se zanimaju za vas...

- Trebao sam novi izazov, trebao sam klub u kojem ću braniti, koji me želi i mjesto gdje vidim napredak. Bilo je jako puno interesa iz ‘liga petice‘, ali nitko mi nije dao toliko povjerenja, poštovanja i jasnu viziju kao što je to napravio moj sadašanji trener Jacob Neestrup u konstantnim razgovorima sa mnom. Nitko mi nije zajamčio to što su mi garantirali u Kopenhagenu. Ideš tamo gdje znaš da te već pri dolasku cijene te imaju velike planove za tebe i s tobom. PAOK mi je pružio maksimum u tri godine, ali jednostavno sam morao dalje. U Kopenhagenu sam dobio novi iskorak i malo veći izazov.

Po vašim riječima zaključujemo da Kopenhagen ovog časa smatrate napretkom u odnosu na PAOK, svakako i zato što igra u Ligi prvaka. No, tko je bolji?

- S moje strane je to jako teško uspoređivati. PAOK mi je dao sve, volim taj klub i ne bih ga htio uspoređivati ni sa kime jer to ne bih realno napravio. PAOK je specifičan klub po mnogo čemu, ušao mi je u vene. To jednostavno moraš proživjeti da bi o tome mogao govoriti, da to možeš shvatiti. Taj žar, navijači i sve to oko kluba je nešto posebno. Čak i da uđem u usporedbe, već sam princip poslovanja ovih klubova se razlikuje. Jednaki su po tome da su oba veliki klubovi, bore se za vrh, teže titulama, grad i ljudi dišu za njih. To je jednostavno kultura. Ljudi žive za oba kluba. Kopenhagen je trenutno u ovoj fazi moje karijere bolji izbor za mene i moj daljnji put, tako smatram i tako sam odlučio.

Nakon nedjeljnog danskog derbija s Midtjyllandom dolazite u Zagreb na okupljanje reprezentacije. U četvrtak se u Češkoj igra možda ključna utakmica za plasman na Svjetsko prvenstvo. Kako gledate na dvoboj u Pragu?

- Teško gostovanje i najbitnija utakmica kvalifikacija. Znamo da smo najbolji kada je najpotrebnije, bolja smo ekipa i to moramo pokazati u Pragu. Definitivno neće biti nimalo lako, Česima je to biti ili ne biti.

Pobjedom, ali i s bodom praktično sve rješavamo, no dogodi li nam se poraz dosta je izgledno da bismo morali za prvo mjesto dobiti sve do kraja računajući i Crnu Goru u Podgorici. To ne bi bilo nužno jedino ako Češka negdje posrne, a ostat će joj još gostovanje na Farskim otocima i doma Gibraltar.

- Oni imaju svoje kvalitete i individualce, ali znamo što nam ta utakmica nosi, po tom pitanju je sve jasno. Siguran sam da ćemo reagirati kao i inače. Očekujem pobjedu i plasman na Svjetsko prvenstvo.

Luka Modrić je i dalje glavna snaga Hrvatske, a evo sada i Milana. O njemu se priča u svijetu nogometa više nego o svima drugima Vatrenima zajedno. Kako gledate na to?

- Luka Modrić je jednostavno fenomen. Bez da mi itko zamjeri, meni najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Teško je opisati kako je sa 40 godina uopće moguće biti na takvome nivou. Luka u potpunom smislu definira moć ustrajnosti i uživanja u onome što voliš raditi. Jednostavno treba uživati gledajući tog čovjeka svaku minutu koju provede na terenu, diviti se i biti sretan da ga imamo priliku gledati i učiti od njega.

Dominik Livaković ne brani u Gironi, vi biste mogli biti prva opcija ako izbornik Zlatko Dalić odluči zamijeniti golmana. Nećemo vas pitati očekujete li to jer to ne ovisi o vama nego biste li bili spremni nositi odgovornost jedinice Vatrenih ako zatreba. Dosad imate jedan natjecateljski nastup, u Škotskoj.

- Ja sam spreman u svakom trenutku preuzeti tu odgovornost. Pokazujem to svojim nastupima, svojom prisutnošću i s time što standardno branim i napredujem u svim klubovima kroz protekle godine. Sa 25 godina imam pozamašno iskustvo igranja odlučujućih i velikih utakmica u Europi i u nacionalnim prvenstvima te ne vidim nikakav problem u tome. Svjestan sam trenutne situacije u reprezentaciji, ali smatram da sam svojim izvedbama pokazao, i uz dužno poštovanje, zaslužio priliku barem u utakmicama protiv protivnika kalibra Gibraltara, Farskih otoka i Crne Gore, kako bih na takvim susretima pokazao da se na mene može računati i u dvobojima s puno većim ulogom. Na svakoj poziciji treba postojati kvalitetna konkurencija, kako u klubu tako i u reprezentaciji. To nas tjera da svatko ide preko granica, kako bi se izborio za svoje mjesto.

Odluka je na stožeru u kojem ima puno bivših golmana. Kakva je atmosfera među vama vratarima i trenerima u reprezentaciji? Jeste li što naučili od svih njih?

- Da, to je zaista specifično, toliki broj golmana na jednom mjestu. Atmosfera je stvarno dobra, Danijel Subašić je tu predvodnik, uvijek ima neku foru u rukavu, ali kad se radi onda je to kvalitetno i ozbiljno. Definitivno sam dosta naučio od svih i pokupio koji savjet, previše je tu iskustva, kvalitete i različitih stilova da ništa ne bih uspio naći za sebe.