Dva izazova - šest bodova i dodatni kredit za osiguranje Mundijala. Nakon teške muke na Ovčjim otocima, ali i pobjede, Hrvatska je golovima Jakića, Kramarića, Majera i Perišića svladala Crnu Goru 4:0, čime je u pohodu na SP nakon četiri kola u skupini L ostala stopostotna.
Maksimir, ovaj Maksimir, čudesno je mjesto. Na stranu Dinamo, ovdje je Hrvatska igrala, kreirala, pa proživljavala strašne ludosti. Te plave, podzemne vode, podsjećaju na Ladića i BiH, Šukera i Irsku, Balabana i Belgiju, "onu" SR Jugoslaviju, Šimunićevo slavlje, pa, Budimira i Armeniju..., a onda, eto, i Jakića i Crnu Goru. Bilo je tu doista svega.
A nakon Ovčjih otoka, gdje smo umalo ostavili svoju skupocjenu kožu, hrvatski izbornik, ionako skloniji potezima nego riječima, promijenio je pola sastava. Onaj, naoko, ključni bio je izostavljanje Budimira za Ivanovića, dajući opet do znanja da golgeter Osasune za razliku od nekih nema veći kredit (ušao u nastavku), ali najbitniji, ipak, bio je ostavljanje odanog čovjeka Jakića u momčadi. U Torshavnu je pokazao kako se igra na njemu neprirodnoj poziciji, kako se govori i ponaša, o čemu bi mogao održati malo predavanje Baturini (!), a baš to na naplatu je stiglo u Zagrebu.
Hrvatska, ruku na srce, na stranu koliko nas zna Robert Prosinečki, nije odigrala bajno poluvrijeme, mučila se, odbijala, bez jasne ideje i kreacije, da bi onda, eto, Jakić potvrdio "obiteljske vrijednosti". Krpajući, opet vrlo solidno, desni bok, u 35. je dočekao loptu na "svojoj" desnoj strani, izvukao se u sredinu, a onda fenomenalno lijevom slabijom nogom pogodio suprotni kut crnogorskih vrata za prvijenac u reprezentativnom dresu... Kapa dolje.
Da se razumijemo, Hrvatska je imala i posjed, i udarce, kornere, dodavanja... gotovo sve potrebno za vodstvo koje je i imala, a imala je nakon Jakića i četvrtu pobjedu u nizu kao nastavak jasnog plana osiguranja Amerike. I to je, ipak, bilo ključno, prije svega. Kada je početkom drugoga dijela, u 51. Andrej Kramarić nakon kornera zabio za 2:0, čime je nastavio bitku i za naj-strijelca kvalifikacija, ostalo je vidjeti s koliko će "djetići" golova u mreži napustiti Zagreb.
Ono na početku ostat će za analizu izbornika Dalića i njegova stožera: kako iz postojećih resursa izvući ono najbolje u slaganju kampanje "Amerika 2026.". Koja je, zapravo, već i počela: prije, za vrijeme, kao i nakon utakmice, svi željni ovog "serijskog napadača" medalja u društvu stvarnih i arogantnih velikana, jedva čekaju prosinac i ždrijeb, kako bi "vatrena" karavana krenula tražiti primarne hospicije po Sjevernoj ili Srednjoj Americi.
Igra je, dakle, bila u drugom planu. Da, traže se mane, iskoraci, koji postoje, no nakon četiri kola, reći će iz stožera, i teško im je oponirati: "Ma, tko te pita!". I to je istina.
Bez nekoliko važnih poluga, u času kada su mnogi tek našli nove destinacije pa se traže, a oni treći kroz klubove imaju strašan motiv nametnuti se Daliću&co, traženje mana doista može zvučati "zlobno", no u dijelu kada se rješavaš potencijalne i vječne drame kvalifikacija, ono je - dobronamjerno. Pogotovo ako tražimo nove vrijednosti. Ako je (i) to u fokusu, onda je Jakić svjetionik nasred Atlantika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....