Letim. Tako je glasila poruka dobitnika kvalifikacijske akcije Vatrenih. Doslovce, ali i - preneseno.
Kristijan Jakić (28), naime, čekao je avion za München, no, zapravo, u "zraku" je bio cijelo vrijeme. Ne "samo" zbog prvijenca u dresu Hrvatske, već i činjenice da je zbog više sile zadobio povjerenje Zlatka Dalića na njemu neprirodnoj poziciji, na desnom beku, a priliku je, eto, odlučio zgrabiti objeručke.
Od Thurama do Cristiana, redaju se metafore na pogodak Crnoj Gori, koji je okrunio odličnih 170 minuta u ovom ciklusu za velikih, ključnih "unaprijed upisanih" šest bodova...
- Tko sam bio (smijeh)? Ma mogao sam biti tko god, iako sam najprije onaj mali ja koji je ovo sanjao. Ne znam uopće što reći, vrtim i sada te scene, koje mi je doista nemoguće opisati. Kada sam puknuo tu loptu i kada sam vidio da ulazi... Uh. Sanjao sam nekoć da igram nogomet, da igram za reprezentaciju, našu Hrvatsku, sanjao sam da ću jednom zabiti gol za "vatrene". I to se, eto, dogodilo, i to na mojem Maksimiru, meni posebnom, kakav god da je. Ma, što ću ti reći - priča za Jutarnji kumulativno igrač obje utakmice.
- Čestitke? Što je najbolje, ugasio mi se mobitel za vrijeme utakmice pa sam čekao da se napuni da vidim poruke, ali one najbitnije dogodile su se na stadionu: prvo od suigrača, izbornika, cijelog staffa, a onda i obitelji koja je bila na tribinama. A to je ono najbitnije...
Narativ nakon dvije pobjede bio je jasan: o ukupnom dojmu možemo razgovarati, ali...
- Posve je jasno da je ono ključno upisati šest bodova, još se više približiti Mundijalu, i to je najbitnije. Istina, Ovčji Otoci bili su teški, no molim te da uzmemo u obzir teški teren, njih posve nabrijane, a nama ujedno nedostaju Gvardiol, Kovačić, Stanišić, dakle, nismo kompletni, dok mnogi tek prihvaćaju neke nove stvarnosti nakon kraja prijelaznog roka, u kojem smo bili prilično aktivni. Transferima ili ostancima. Te stvari ostavljaju traga. Naravno da nećemo gurati glavu u pijesak, no imali smo problema, a osvojili smo šest bodova, imamo četiri pobjede i za 20-ak dana namjeravamo zatvoriti ove kvalifikacije, što je primarni cilj.
Kada smo kod toga, Hrvatsku na putu do Amerike čekaju dva gostovanja, odavno detektirana kao ključna: Češka i Crna Gora.
- Ne strahujem, jer znam koliko smo snažni, povezani, fokusirani i motivirani. Ni slučajno ne želim podcijeniti Češku, ozbiljnu, agresivnu, čvrstu reprezentaciju, koja nam je i u Osijeku, na stranu rezultat, pokazala svoju snagu, no naš je cilj vrlo jasan: želimo što prije potvrditi odlazak u Ameriku. To je jedini put.
S Jakićem na listi putnika...
- Tome se nadam, na tome radim. S izbornikom Dalićem nisam prije ovih utakmica razgovarao o poziciji, sastav doznajemo na dan utakmice, ali, hej, ovo je ponajbolja reprezentacija svijeta, u kojoj ne pitaš gdje, već kad. I kako. Biti najbolji što možeš biti. Stručni stožer prvi će analizirati kako je to bilo, pa i vi, javnost, a meni je najbitnije da sam u tom krugu posebnih ljudi. I time naplatiti rad i trud.
Ta, nova pozicija, otkrila se, pritom, u Njemačkoj, a nakon ovih partija Jakić postaje ozbiljna alternacija na poziciji desnog beka.
- Prije transfera u Njemačku nikad nisam to igrao, a onda me Oliver Glasner u Eintrachtu pitao mogu li to "krpati" i rekao sam da ću pokušati. Iskreno, nije to moja pozicija, zna biti čudno jer, za razliku od veze, gdje imaš otvorene sve strane svijeta, ovdje primarno "giljaš" uz liniju, ali, eto, ide, a fizička komponenta očito pomaže. A dok je tako, problema doista nema. Kada tome dodaš kvalitetne suigrače, cijela priča postaje još lakša. Kažem, jedina misao vodilja je dati sve od sebe, ostati u krugu reprezentacije i izboriti Ameriku. I raditi sve da budem u tom avionu.
Luka?
- Ma fešta u njegovu stilu, nije bilo velikog slavlja, pojeli smo komadić slavljeničke torte u njegovu čast, poželjeli mu zdravlje i krenuli dalje, u nove pobjede. To mu je oduvijek najbolja čestitka...
Bilo je dosta špekulacija da napušta Augsburg - najviše se spominjala Španjolska - ali ostao je, pa sezonu otvorio golom i asistencijom kontra Bayerna.
- I to nakon godinu dana suše, haha. Nisam se opterećivao, a vrlo brzo sam "kliknuo" s novim trenerom Wagnerom, kod kojeg je naglasak na lopti, posjedu, a to mi savršeno odgovara. Klub je odličan, trener sjajan, suigrači izvrsni, i to izlazi na površinu. Samo neka potraje... Nisam žurio, forsirao, znam da je stabilnost bitna, a to mi daje veće izglede za SP.
Neki ljudi iz Dinama i danas znaju reći da nikad neće oprostiti njegov odlazak iz kluba...
- Ah... Ne, ne kajem se, jednom ti se otvori "liga petice", što mi je bio dječački san, a to mi je otvorilo i vrata "vatrenih". No Dinamo je "moj" i ako će biti prilike, jednom ću se sigurno vratiti. Veza iz Runovića? Ha-ha, Zvone je sve, Dinamo je mlad, željan, vjerujem da će vratiti naslov, a i napraviti iskorak u Europskoj ligi. Od srca im to želim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....