Čovjek koji je Hrvatsku doveo do vrhunca stigao je do stote izborničke utakmice nakon što je pomaknuo mnoge granice i postavio standarde koje će teško itko pratiti. Zlatko Dalić nije revolucionirao igru poput Pepe Guardiole, nije "izmišljao" igrače kad je preuzeo nacionalnu vrstu, ali jednu je nadarenu generaciju koja se tražila, češće gubila nego nalazila, izvukao iz blata, spasio od propasti, ujedinio u ratnički družinu i pobjedničku momčad o čijim se dometima snimaju filmovi i pišu knjige, kakvu je jednu o najvećem, o pohodu na finale Svjetskog prvenstva, i on napisao.
Od samozatajnog, pomalo introvertiranog i sramežljivo nogometnog trenera, koji je sedam godina gazio pustinjski pijesak, na valu planetarne sportske slave Dalić je već osam godina jedan o najbitnijih aktera hrvatske društvene scene, ličnost koja daleko nadmašuje nogometne okvire. On svjedoči vjeru, zagovara domoljublje i tradicionalne vrijednosti, svakom prilikom odaje počast braniteljima koji na čijoj je krvi izgrađena država, a znao je zagrebsti i u politiku, iako je dovoljno pametan da se nije upustio u ono što su neki htjeli – da se kandidira za predsjednika RH. Postao je i ikona i meta, čovjek koji neke oduševljava, a druge frustrira i ljuti. Veličaju ga i vrijeđaju, idoliziraju i omalovažavaju.
U Sportskim novostima izdvajamo deset ključnih nogometnih slika Dalićeve izborničke karijere.
SLIJEPI PUTNIK U KIJEV
Nije bio na listi putnika za Kijev, morali su "prepravljati karte". Generacija koje se kasnije pokazala najvećih u povijesti Hrvata našla se pred debaklom – ispadanjem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine i vjerojatnim raspadom. Na noćni poziv predsjednika HNS-a Davora Šukera odgovorio je jutarnjim putem iz Splita u Zagreb pred igrače od kojih ga mnogi nisu ni poznavali.
- Dečki, ovo je vaš novi izbornik – predstavio ga je Šuker.
U trenutku kad je malko tko bio spreman na Hrvatsku uplatiti 50 centi uletio je u vatru, poveo momčad u Kijev i matirao Ukrajinu Andrija Ševčenka 2:0. Bila je to večer koju će svaki Hrvat koji je bio tamo pamtiti do kraja života. Utakmicu je vodio u trenirci jer stigao je sam, bez pomoćnika, a niti nakon velike pobjede nije znao koliko će ostati izbornik. Andrej Kramarić je s dva gola rođen kao kasniji najbolji strijelac Dalićevih 100.
FINALE KAO RAJ I KOMADIĆ PAKLA
Iako je kazao da zlato nikad neće prežaliti, a snimku utakmice nikad pogledati, moskovsko finale Svjetskog prvenstva apsolutni je vrh hrvatskog sporta, karijere njegove i igrača. No, i daleko više od toga – to je vrhunac međunarodnog dometa države. Nikad Hrvatska nije bila veća i bitnija u svijetu nego tih dana.
Put do stadiona Lužniki 15. srpnja 2018. ispisan je kao psihodrama u kojoj ga je Zdravko Mamić htio smijeniti odmah čim se plasirao.
- Dajte mu premiju i otkaz – kazao je u Ateni nakon prolaska Grčke u doigravanju.
Borio se s udarima ispod pojasa na pripremnoj turneji u Americi, doživio prva iskustva i pobjedu nad Nigerijom, afirmirao u javnom prostoru poniznost kao golemu vrlinu nakon matiranja Messijeve Argentine 3:0, preživio infarktne jedanaesterce s Danskom i Rusijom te u deliriju proslavio pobjedu u polufinalu nad Engleskom 2:1.
- Oni su me učinili izbornikom i srebrnim – zahvaljivao je igračima.
- Hrvatsku smo proslavili – veselio se s narodom, iako je i njemu, i svima, poraz, a pogotovo način na koji su izgubili, u tom raju bio i komadić pakla.
AUT VINCERE, AUT MORI
Aut vincere, aut mori, moto još iz rimske vojne kulture, Hrvati u nogometu žive kao biblijsku poslanicu u inačici "dobiti Engleze i umrijeti". Pogodak Marija Mandžukića u 109. minuti polufinalnog moskovskog trilera na SP-u 2018. godine apsolutno je točka od koje nikome od pristaša Vatrenih te večeri nije trebalo ništa dalje. Ili barem nismo doživjeli veće jer finale nije bilo po našoj mjeri.
- To je najvažniji gol i najveća pobjeda Hrvatske svih vremena – nema dvojbe niti Dalić.
Čak i da nisu u pitanju bili Englezi što je događaj dovelo do usijanja, da se s druge strane našla bilo koja nacija, slaviti u polufinalu Svjetskog prvenstva i izboriti najveću utakmicu koja u sportu postoji pothvat je za svakog izbornika taman da vodio Brazil ili Njemačku, a kamoli Hrvatsku, koja to nije napravila sretno i slučajno nego – moćno! Koliko je god na put do vrha trebalo mnogo muke, karaktera, upornosti, prkosa i ponosa da bi prevladali sve zamke i vlastite demone, na kraju elitna nogometna struke svijeta naklonila im se – tu ste jer toliko vrijedite.
NAJBOLJE ODIJELO I LEPTIR MAŠNA
London. Royal Festival Hall, 24. rujna 2018. godine. Luka Modrić dobiva FIFA-inu nagradu The Best, a Zlatko Dalić čestitke za drugo mjesto među trenerima iza Didiera Deschampsa. Golemo priznanje. Hrvati na vrhu. Modrićev The Best i kasnije Zlatna lopta u Parizu značajno se baziraju na naslovu prvaka Europe s Real Madridom, međutim ne bi ih bilo bez finala u Rusiji. Za Dalića, koji je do tog Mundijala bio anonimac u svijetu vrhunskog nogometa, meteorski uspon okrunjen je gala priredbom i počastima dostojnima velikana. Kako će sam reći – za najbolje odijelo i leptir mašnu. Tih mjeseci sve mu brzo događalo, možda i prebrzo, njegovo je ime među korifejima i bardovima poput Tomislava Ivića, Branka Zebeca i Miroslava Blaževića odjednom zasjalo na prvom mjestu.
ARMAGEDON - RUSIJA
Dalićeva ostavština su medalje i velika natjecanja, jačanje ugleda Hrvatske u svijetu daleko izvan nogometnih okvira, afirmacija zajedništva među Hrvatima, povratak nacionalne vrste u Split kad grad u kojem je redovan domaćin, dodatno građenje kulta reprezentacije, u 99 utakmica padali su velikani, članstvo Vatrenih u eliti postala je notorna činjenica, atmosfera u ekipi nikad nije bila bolja, nije dopustio da je bilo tko razgradi iako se suočio s golemim izazovima po tom pitanju.
Iza njega je ostalo jako puno, ali sve je moglo kraće trajati jer 2021. godine nakon turbulentnog Eura ostanak na izborničkom mjestu bio je na kocki. Nikad se nije rasplakao iz srce i duše kao nakon trijumfa nad Rusima i plasmana na Svjetsko prvenstvo. Suze nije mogao zaustaviti. To nije bio samo veliki rezultat reprezentacije nego osobna pobjeda nad onima koji su pripremali njegovu dekapitaciju. Poljud, Rusija, studeni 2021. godine, autogol Kudrjašova na centaršut Sose, na "plivalištu" uslijed proloma oblaka, u uvjetima apokalipse – Dalićev armagedon.
MNOGI SE MOGU PROSLAVITI, SAMO NAJVEĆI TO PONAVLJATI
Samo smo mi znali uoči Katara koliko je Hrvatska i dalje jaka. Kad se mala država probije u finale Svjetskog prvenstva globalna je senzacija i hit koji privlači simpatije u svim kutcima svijeta i iznimno se rijetko događa, ali da takva sićušna nacija, ma koliko bila talentirana, četiri godine kasnije ponovno ruši velikane i još jednom osvoji medalju – to se ne događa! Iliti nije se dogodilo dok se nije pojavila Hrvatska. Dalić i Vatreni u Kataru su nam priredi još jedni bajku, a kontinuitet na najvišim kotama potvrda su i da rusko srebro nije bilo plod trenutka nego istinske klase i vitalnosti našeg nogometa. Katar je sličio na Rusiju po dva prolaska udarcima s bijele točke, po emocijama za cijeli život, ali i razlikovao se jer daleko je teži bio izlazak iz skupine, a i poraz od Argentine dogodio se u polufinalu. Trijumf nad Marokom 2:1 i odličja oko vrata tako gordo zvuče jer može se osvojiti, ali samo najveći su sposobni ponoviti.
ŠTO JE SAMBA PREMA DRMEŠU
U Njemačkoj 2006. Hrvati su bili ponosni kakav su otpor pružili Brazilu u porazu 1:0, u Sao Paulu 2014. godine na otvaranju Mundijala Vatrene nitko nije kudio jer su "časno poginuli" od Selecaa 3:1, ali u Kataru 2022. godine, kad je Brazil bio prvi favorit Svjetskog prvenstva, Hrvatska nije ostavila srce i kosti na boljištu, na Education City stadionu Vatreni su predvođeni Dalićem i Modrićem bacili u plač Neymara i njegove zvijezde. Još jednom šokirali nogometni planet koji nije vjerovao da nakon Rusije mogu ponovno činiti najveća djela i izvojevali strašnu pobjedu koja ih je vratila u orbitu, te zaokružila priču o junacima koji se ne predaju. Dalić i dečki sjajno su uveli Brazilce u svoj ritam, u Dohi se nije plesala samba nego drmeš. Povijesna je nepravda se se takav trijumf u statistikama ne bilježi kao pobjeda nad Brazilom nego neodlučen rezultat (1:1), koliko je bilo nakon produžetka, ali prolaz na jedanaesterce ništa nije manje vrijedan. Gol Brune Petkovića stao je odmah do Manžukićeva Englezima.
SREBRO I TUGA
Nakon srebra i bronce čežnja je bilo zlato zato završnicu Lige nacija 2023. godine više pamtimo po hrvatskom navijačkom osvajanju Rotterdama nego konačnom ishodu, ali treća Dalićeva medalje još jednom je imala sjaj doprvaka. U polufinalu pala je domaća Nizozemska 4:2 u produžetku, nakon što smo vodili i držali to do sudačke nadoknade, ali u završnom susretu Španjolska je slavila udarcima s bijele točke. U 120 minuta igre nije bilo pobjednika. Veliko srebro dobilo je emotivni sjenu jer svi zajedno, od Dalića, preko igrača do navijača htjeli su prvo mjesto. Odbili su i doček i proslave, bilo je tuge, ali svako tko razumije dimenzije tog dometa svjestan je veličine medalje u Ligi nacija. Ovaj put jedanaesterci nisu otišli na našu stranu. Na putu do finala Zlatko je ostao bez oca Ivana kojeg je sahranio 2022. godine, i majke Kate u svibnju 2023., a Hrvatska je ostavila iza sebe svjetske prvake Francuze, tadašnji hit Dance i Austrijance, eto i Nizozemce...
ELITA KAO STANDARD
Dalićeva stotoka pamtit će se po grandioznim pobjedama, odličjima, dočecima Vatrenih i sjajnim slavljima, novom buđenju nacionalne svijesti i zanosa, ali nije zaboravio niti "domaću zadaću". Radi se o jedinom izborniku koji je vodio ekipu više od jednog ciklusa do kraja, a svaki se put plasirao na završni turnir. Ne samo to, sačuvao je Hrvatsku u kontinuitetu u najvišem rangu Lige nacija.
Prve kvalifikacije za Rusiju dovršio je s dvije pobjede i neodlučenim vrijednim trijumfa, a potom je kao pobjednik skupine otišao na Euro 2020. i na Svjetsko prvenstvo 2022., da bi s drugog mjesta izravno izborio i Euro 2024. Kako je HNS uvijek proklamirao da je najvažnije otići na veliko natjecanje, Dalić je bio uredan u obavljanju povjerenog. Pritom je postavio nove standarde jer Hrvatska pod njim, osim prilikom dolaska, nije morala igrati play-off, a prije toga to je bio slučaj u više navrata. Elita je u Dalićevoj eri hrvatski standard. Mnogi to primaju zdravo za gotovo, kao da pada s nema, a to igrači i on napravili.
I ODLIČNIK PLAĆA RAČUNE
Kraj svih spektakularnih dometa, u 99 utakmica nije uvijek teklo med i mlijeko, osim po najvećim uspjesima aktualni izbornik upisao se u knjige rekorda i po najvećem porazu Vatrenih od Španjolske u Elcheu 6:0, po nizu teških udaraca u Ligi nacija, ali niti jednom od kojeg bi Hrvatska pokleknula, a najlošija dionica bilo je Europsko prvenstvo u Njemačkoj prošle godine. Samo dva boda u skupini i ispadanje nakon tri utakmice najlošiji su skor, odudaraju od mitskog puta prevaljenog od listopada 2017. godine. Osim ekipe i Dalić je bio u slabijoj formi, pa kakva god čudesa postigao, kakvu slavu i renome stekao, to mu mora biti škola za sljedeće Svjetsko prvenstvo.
- Koliko uložiš toliko ti se vraća, ako si pravi i sreća te prati – njegov je jedan od ključnih postulata.
U sportu postoji još jedno zlatno pravilo – za najveće uspjehe trebaju igrati u tom trenutku najspremniji i najbolji, a ne imena. Sjajno je imati senatore kao oslonac ako su u TOP stanju, kao što je uvijek slučaj s Lukom Modrićem, ali može biti veliki problem ako neki nisu. Taj je račun plaćen u Njemačkoj, pa ni sreća nije bila na našoj strani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....