Ruke u džepovima, ležeran hod, dašak otočkog humora i - kratke hlače. Osim što je Scotta McKennu zahtjevno izbaciti iz takta na travnjaku - jer se u tri mjeseca profilirao u autoritet nove Dinamove obrane - škotsku stijenu ne dira ni zagrebačka jesen, pa je na dogovor podno južne tribine stigao u ljetnom "outfitu". Nije li malo hladno za ovo, dočekujemo ga pitanjem.
- Uzeo sam prvo što sam našao - kroz šalu se brani 28-godišnji branič dok koračamo prema klupskom hotelu na Maksimiru.
Proteklih desetak dana, pak, proveo je u domovini, gdje je s reprezentacijom sudjelovao u dva kvalifikacijska trijumfa (protiv Grčke i Bjelorusije), a misli je od ovoga tjedna ponovo usmjerio na hrvatske terene. Prije otvaranja razgovora, u neformalnom smo ćaskanju s našim sugovornikom na mobitelu prokomentirali videozapis iz listopada prošle godine, koji smo snimili u centru Zagreba, kada je tisuću njegovih sunarodnjaka režiralo feštu za pamćenje uoči bitke Škotske i "vatrenih", u kojoj su se ispijene litre piva brojale u tisućama, a incidenata nije bilo.
Osjeća li i Scott McKenna tu neku tajnu vezu Hrvata i Škota?
- Jasno. I hrvatski ogranak Tartan Armyja (navijačke skupine škotske reprezentacije, nap.a.) mi je priredio dobrodošlicu ovdje. To definitivno nisam očekivao, ali vole Škotsku i bodre našu reprezentaciju gdjegod da igra. Kada igramo u Hrvatskoj, oni organiziraju ovakve partyje za škotske navijače. Sve me to iznenadilo, ali fantastično je što održavaju taj odnos.
Možda da im se pridružite na partyjima u budućnosti?
- Možda kada se umirovim ha, ha.
Zagrebačku adresu imate već tri mjeseca, jeste li ubrali koju riječ hrvatskog jezika?
- Neke jesam, ali ne previše. Nisu za medije ha, ha. Kulenović me naučio, bolje da ne govorim ha, ha.
Nakon prvih stanica u domovini, u nogometni životopis ste upisali postaje u Engleskoj, Danskoj i Španjolskoj. Koja je glavna razlika Zagreba i vaših prethodnih postaja?
- Dolazim iz malog škotskog grada, Zagreb je puno veći grad, a iako je glavni grad, sve je dosta opušteno. Na utakmicama je intenzitet visok, pogotovo zbog navijača, ali to se i očekuje u velikom klubu. Sviđa mi se grad, ima puno opcija, možete tramvajem otići bilo kamo. Vrlo je sigurno i ljudi su jako ljubazni. Živim blizu maksimirskog parka, tako da mi je to savršena opcija za šetnje i kavu.
Dakle, već ste shvatili da je kava u Hrvatskoj važna?
- O, da. To je ludo. Ljudi ovdje odu na kavu, a onda to potraje tri sata ha, ha.
A jeste li probali kakav lokalni specijalitet?
- Naravno, probao sam… Kako se ono zove? Hmm. Ćevapi, da. Ćevape sam probao. To je to. Jako su dobri, ali nisam siguran jesu li baš zdravi.
U studenom ćete proslaviti 29. rođendan - idealna prilika da počastite suigrače takvim specijalitetima. Ili će, ipak, na meniju biti škotske delicije?
- Da, moram sljedećih tjedana nešto pripremiti, pronaći ću dobar restoran.
Rođeni ste u Kirriemuiru, gradu sa 6000 stanovnika, u kojemu je "rođen" i - Petar Pan. Točnije, njegov autor sir James Matthew Barrie. Je li to štivo obavezno za sve klince u gradu?
- Naravno. U centru grada postoji i kip Petra Pana. Kada odrastete u tom kraju, onda morate čitati knjige o njemu i gledati te filmove.
On je, pak, bio lider Izgubljenih dječaka. Možete li vi te liderske vještine prenijeti u Dinamovu svlačionicu?
- Nadam se. Kada god sam na terenu, nastojim imati pravi utjecaj na svoje suigrače, čak i ako ne igram najbolje, nastojim ih poticati. Važno je da niste tihi na terenu, morate podržavati svoju momčad.
Je li vas što iznenadilo u Dinamu, Hrvatskoj, našoj ligi? U nogometnom smislu.
- Nisam znao što očekivati, ali kvaliteta lige me iznenadila. Puno ekipa pokušava igrati nogomet, grade igru od zadnje linije, kvaliteta je visoka. Naravno, i navijači su tu. Na utakmici protiv Fenerbahçea su Bad Blue Boysi bili nevjerojatni. Sve je sjajno, ugodno sam iznenađen svime.
Jeste li ikada igrali u takvoj ili sličnoj atmosferi?
- Dok sam igrao za Kopenhagen, također je bilo sjajne atmosfere. U Škotskoj su navijači također ludi. Intenzitet koji donose naši navijači su ono što trebamo, u svakoj utakmici, to nam pomaže.
Između vašeg Aberdeena i Rangersa postoji rivalstvo, doduše ne na razini kao ono između Celtica i Rangersa, ali je li usporedivo s rivalitetom koji ste osjetili u derbiju protiv Hajduka?
- To je rivalstvo bilo na vrhuncu osamdesetih godina prošlog stoljeća, igrao sam puno tih utakmica. Međutim, puno sam jače tenzije i rivalstvo osjetio u derbiju protiv Hajduka. Svi na ulicama vam daju do znanja koliko je to bitna utakmica i prije početka ha, ha. Odigrali smo dobru utakmicu u Splitu, navijači su bili sjajni.
Dakle, prepoznaju vas ljudi na zagrebačkim ulicama?
- Ponekad, da. Što kažu? Sretni su kada igramo dobro, svi su jako pristojni i ugodni.
Tko vas je najviše impresionirao od suigrača?
- Uh, teško je reći. Ima ih puno. Miške (Mišić nap.a.) je iskusan, kontrolira utakmice od početka do kraja. Imamo i puno mladih igrača, koji su puni kvalitete, a zna se koliko Dinamo mladih igrača prodaje u inozemstvo jer su kvalitetni.
U Hrvatsku ste sletjeli iz La Lige, u kojoj ste odigrali 29 utakmica prošle sezone, a prije toga ste odigrali i 25 utakmica u Premier ligi. Je li vam hrvatska liga onda mačji kašalj ili?
- Ne, ne. Svaka liga ima razlike. U Škotsku su često dolazili igrači iz engleske Premier lige, u Celtic ili Rangerse, ali onda nisu mogli igrati na istom nivou. Nikada nije lako, morate naporno raditi i upoznati ligu, suigrače…
U obrani ste skloni jednostavnim i efikasnim rješenjima. Škotska škola branjenja?
- Nastojim koristiti svoje prednosti. Postoje igrači koji su bolji s loptom od mene, nastojim im dostaviti loptu jer nema potrebe za rizikom. Moj cilj je sačuvati mrežu.
Međutim, tu se nadopunjujete sa Sergijem Domínguezom koji, pak, voli imati loptu u nogama.
- Tako je. Upravo tako.
Nemojte zamjeriti, ali ono povratno dodavanje na utakmici protiv Lokomotive, kada je Nevistić skrivio kazneni udarac, nije bilo baš u ovom duhu jednostavnih rješenja…
- Uh, takvo sam dodavanje odigrao 10 ili 15 puta otkako sam ovdje, ali ovaj put nije bio dobar tajming, a ni dodavanje. Pogreške se događaju, nastojat ćemo ih ispraviti.
Koja je najveća snaga (n)ovog Dinama?
- Momčad. Imamo 25-30 igrača u svlačionici, od toga je dvadesetak novih. Ako izvadite jednog i stavite drugog, momčad nije slabija. To je najveća snaga. Imamo veliku širinu i puno opcija.
Prije života u Hrvatskoj, imali ste dvostruko iskustvo protiv hrvatske reprezentacije. Od "vatrenih" ste izgubili na Euru prije četiri godine (1-3), ali ste nas pobijedili prošle godine u Ligi nacija (1-0). Koja vam je prva asocijacija na te dvoboje?
- Uf, Modrićeva vanjska na Euru, tako nam je zabio pogodak. Nije to bila lijepa večer za nas. U drugoj utakmici smo imali igrača više, ušao sam u drugom poluvremenu i pobijedili smo. Pobijediti Hrvatsku je velika stvar, pogotovo za Škotsku, neovisno o kojemu se natjecanju radi.
Je li vas namučio neki hrvatski napadač ili igrač? Ako se ne varamo, na Euru 2021. ste požutjeli nakon prekršaja nad Brunom Petkovićem.
- Moguće, sjećam se da sam ušao s klupe nakon pola sata, a dobio sam žuti karton nakon pola minute u igri. Nastojao sam primiti loptu, da se malo opustim nakon ulaska, ali nije bio dobar početak za mene.
Da možete uzeti jednu vrlinu od hrvatskog igrača, što bi to bilo?
- Modrićeva kvaliteta, jasno. Što se tiče braniča, Gvardiol je sjajan i konzistentan. Također je ljevak, dobar je s loptom. Na njega se možete ugledati.
Škotska je dvije utakmice udaljena od povratka na Svjetsko prvenstvo nakon 28 godina. Izjednačeni ste na vrhu ljestvice s Danskom, a do raspleta skupine imate još 180 minuta na terenu. Osjeća li se euforija u državi?
- Nastojimo osigurati barem doigravanje za Svjetsko prvenstvo, ali možemo se i automatski kvalificirati. Gostujemo još kod Grčke, a zatim nam dolazi Danska u posljednjem kolu. Dugo nas nije bilo, odlazak na Svjetsko prvenstvo bi definitivno bio lajtmotiv moje karijere.
Jedan od najvećih trenutaka u vašoj karijeri se dogodio u - Meksiku. U četvrtom nastupu za reprezentaciju oko ruke ste imali kapetansku traku na stadionu Azteca, a na tribinama je bilo više od 70 tisuća ljudi. Nije loše.
- To je bilo nevjerojatno iskustvo. Meksiku je to bila posljednja provjera prije Svjetskog prvenstva 2018., atmosfera je bila sjajna. Bio sam ponosan, to je jedan od najvećih trenutaka u mojoj karijeri. Izbornik mi je nakon utakmice rekao da sačuvam tu traku i to sam napravio, lijepa je uspomena.
Čuli smo i neobičnu priču prema kojoj na jednoj utakmici u Škotskoj niste imali otiskano prezime na dresu, pa je "McKenna" bilo ispisano - rukom i flomasterom.
- Tako je ha, ha. Bilo je to na posudbi u Alloa Athleticu prije deset godina. Došao sam u klub na Staru godinu ili prvog dana nove godine, ne sjećam se točno, ali nismo mogli tiskati moje prezime na dres, trgovine nisu radile jer je bila Nova godina, pa smo napisali moje ime flomasterom. Međutim, počela je padati kiša na utakmici, a kada sam skinuo dres nakon utakmice, boja mi se prenijela na leđa. Sljedeća dva tjedna sam imao boju preko cijelih leđa ha, ha.
Zaključno, kako izgleda kraj ove sezone u vašim snovima?
- Osvojiti obje titule s Dinamom, a zatim otići na Svjetsko prvenstvo sa Škotskom. Mislim da ne mogu tražiti više od toga - zaključio je Scott McKenna s osmijehom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....