Na Rujevici Hrvatska dočekuje 127. reprezentaciju po FIFA rejtingu. Farski otoci su još krajem srpnja bili na 141. poziciji, ali su onda zaredali s tri pobjede (Gibraltar, Crna Gora, Češka) i napredovali. Govorimo o reprezentaciji koja je po TM-u vrijedna oko 5 milijuna eura, što je za dva milijuna manje od najjeftinijeg SHNL ligaša, Vukovara. Hrvatska je službeno još uvijek treća reprezentacija svijeta (Katar 2022.), TM vrijednost joj je 283 milijuna, i igra kao domaćin. Po svim kriterijima nogometa, tradicije i inih pokazatelja, Vatreni su veliki favorit za pobjedu. Farski Otoci su dojmili sebe i druge pobjedama nad Česima i Crnom Gorom, ali te su pobjede došle na domaćem (umjetnom) terenu. To dakako ne umanjuje prestižnost njihovog dosega.
Farski otoci u gostima rijetko ostvare pozitivan ishod, a kad se dogodi, to je sa selekcijama više-manje sličnog ranga. U tom kontekstu dvojiti ako će Hrvatska uzeti barem bod, za teorijsku potvrdu teorije o vizi za Mundijal, djeluje ne samo nelogično, nego i više kao patvoreno respektiranje. U Hrvatskoj, domovini krajnosti doživljaja vlastitih dosega, nije sigurno ni da bi pobjeda ispunila očekivanja javnosti-navijača, a kamoli neki drugi rezultat s tako inferiornijom selekcijom.
Farski otoci mogu odigrati "strašnu" utakmicu, ali pobijediti u Rijeci mogu samo ako Hrvatska bude imala krivi pristup te podcijeni obvezu. Štoviše, čak i da ostanu neporaženi bio bi pothvat koji bi uz vlastitu uobičajenu fanatičnu borbenost dobrim dijelom mogli zahvaliti domaćoj selekciji. Nameće se logičan zaključak da će ishod riječke utakmice ovisiti o učinku i pristupu Hrvatske. Realno je da će motivi Vatrenih biti dovoljno snažni jer se kuha popis za Mundijal...
Okolnosti utakmice su dakle takve, ali što se može smatrati tehničkom bitnošću za izbornika i igrače? Pomalo neočekivano u prvi plan je plasirana teza o upotrebi i kontroli sustava s tri stopera. Dalić nekad zamata trag svojih pravaca selekcije i taktičkih izbora. Znao je reći da onaj koji ne igra u klubu neće igrati za Vatrene, pa je odustao zbog logike da bi se više njih koji su blizu postavi morao odreći. Znao je reći da HNL nije kriterij za (pret)pozive, nego samo Europa, pa je opet na popis postavio igrače klubova koji ne igraju ni europske kupove. Znao je tako kazati da se reprezentacija najbolje snalazi u sustavu s četiri braniča, pa se valjda i zato, nakon dijela Lige nacija 2024., odlučio s 3-4-3 i 3-4-2-1 vratiti na 4-2-3-1. Tada i sada Hrvatska ima slični deficit kad govorimo o brzini, krilnim igračima, a suficit (vrlo) dobrih stopera i veznih igrača. U tom dijelu LN imalo se čak i dobra krila pored Perišića (Oršić, Pjaca, Marco Pašalić), ali se relativno solidnim pokazao i sustav s 3. No, u kvalifikacije s objektivno slabijom konkurencijom opet se izbornik odlučio na 4.
Sustav s tri može biti jedan od planova za Mundijal, ali samo ako se izbornik doista uvjeren odluči za njega. Sustav s 3 u pravilu ne može biti plan B, jer da bi funkcionirao, mora ga se puno uvježbavati. Što znači da mora biti prvi izbor i u predstojeća dva (ožujak, svibanj-lipanj) okupljanja, uz ukupno 6 utakmica (s ovim turnusom), te stalno i uporno razrađivan. Jasno je da bi takva promjena mogla bitno promijeniti i dionice nekih igrača koji tom profilu odgovaraju, odnosno ne...
S Farskim Otocima može se tek naznačiti neki detalji u prilog "obrani 3" i to se očekuje, kao i da noviji (stari) igrači ukažu koliko su potencijalom odgovarajući profil tom sustavu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....