Sve ono što smo očekivali kao plus u misiji pobjede na Farskim Otocima, sve je to Hrvatska učinila u minusu. Niti je bilo brzog protoka lopte na postavljenu obranu, niti rastrčanosti na bokovima, niti preciznosti između linija, a pogotovo nije pokazala energiju da bi nametnula svoju tehnički veću vrijednost. Stoga je nakon zvižduka suca nakon četiri minute nadoknade svima “pao kamen sa srca” što je utakmica završila s 1:0 za Vatrene.

Velika i neočekivana muka

Sama činjenica da se tako doživio završetak ovog meča dviju reprezentacija neravnopravne kvalitete već dovoljno govori kako je igrala ona koja ima veću kvalitetu. Domaćoj selekciji svaka čast na borbenosti, defenzivnom čvrstom bloku, upornosti da parira jačem suparniku, ali i na tome što je u finišu utakmice napala Hrvatsku i prijetila izjednačenjem. Oni u tome nisu uspjeli prvenstveno zato što im nedostaje kvalitete u napadačkoj formaciji, a potom zbog visoke razine koncentracije sigurnog Livakovića.

Tako je Hrvatska, uz trenutak Kramarićeve lucidnosti, uz veliku i neočekivanu muku, uspjela ostvariti temeljni plan, a to je osvojiti tri boda. Na planu igre, energije, rastrčanosti, Dalićeva je momčad ostala itekako veliki dužnik.

Izbornik je izveo momčad u 4-2-3-1 formaciji, u kojoj je dosta igrača bilo na “nepripadajućim” pozicijama. Jakić je vezni igrač koji je igrao beka. Mario Pašalić, koji je ofenzivniji vezni, bio je na “duploj šestici” s Petrom Sučićem. Baturina je vezni ofenzivne vokacije, ali je bio na desnom (polu)boku.

Prema očekivanju, domaći su se začahurili u bloku, s deset igrača iza lopte, a naši su im sporim protokom lopte, s malo trke igrača bez lopte, pa posljedično i manje rješenja u kombinatorici, podosta pomagali da se brane. Uz to, nekom nejasnom postavkom u defenzivnoj tranziciji omogućili su Farskim Otocima više opasnih kontranapada, koje su oni propustili realizirati ili zaslugom Livakovića ili vlastitom nepreciznošću.

Perišić kao simbolika nelogičnosti

Kako je vrijeme odmicalo, dojmovi prevlasti Hrvatske djelovali su sve manje uvjerljivo i kao da se ona spustila na razinu suparnika. Visoki posjed (70 i više %) lopte ništa nije značio jer je vatrena vrsta djelovala jalovo.

Perišićev ulazak na beka (!) protiv Farskih Otoka možda je simbolika nelogičnosti koje smo vidjeli, kao što je u finišu uz Modrićev ulazak “da smiri” situaciju ispalo da je u obrani našeg gola nastao popriličan nemir.

Ovo je dobra pouka reprezentaciji i izborniku jer bez 100% pristupa ona muku muči i sa slabijima, pogotovo kad je u manjku kvalitete važnih igrača. Da je suparnik bio malo jači, on bi te slabosti kaznio. Protiv Crne Gore se s pravom i potrebom očekuje kudikamo uvjerljivije izdanje.