Prije desetak dana adresirao je 24 poziva i 12 pretpoziva. Čekajući rasplet oko ozlijeđenog Kovačića, (Stanišić je u međuvremenu definitivno otpao), u međuvremenu je s "B liste" aktivirao Domagoja Bradarića, Ivana Smolčića i Luku Sučića, a uoči okupljanja u ponedjeljak, dogodio se i period koji ga mora "žuljati", uz igrače s glavne liste, onih koji čekaju, kao i situacije koja se dogodila, a teško ju je ignorirati...

Zlatko Dalić, dakle, danas dočekuje igrače uoči akcije Češka i Gibraltar, važne u toj mjeri da a priori odbija bilo kakvo čestitarenje o onome što se također događa - njegovu ulasku u "klub centuriona", zaslužnih "vatrenih" koje predvode Luka Modrić i još 11 igrača sa 100+nastupa, događaju koji će se ostvariti u Pragu ovoga četvrtka. Izbornikov fokus je, ipak, na terenu, jer Hrvatska ima priliku uz minimalno izlučivanje kortizola, hormona stresa, osigurati nastup na američkom mundijalu. Lako za tortu, odmahnut će izbornik u društvu stručnog stožera, gdje zadnjih dana piše posljednje stranice priprema za Čehe.

Torta i kombinacije

Tražeći dobitnu kombinaciju, Dalić se ujedno sudara i s "info-pultom", s čijeg displeja curi iščekivanje konačnog stanja jakih karika, zatim proboja iz drugog plana, simbolično, "Amera" Kahline i Muse, koje je teško zanemariti, partija Letice te Vlašića, golova Petkovića, Oršića, pa i Matanovića, neizbježne (i opravdane) teme o lideru SHNL-a i Europske lige - Dinamu - bez reprezentativne participacije, a dok su sve nabrojane više slatke, nego gorke odluke, u kontekstu reprezentacije strši ona najveća - status Dominika Livakovića.

Dominik Livaković

DAMIR SENCAR Afp

Što je i logično. Temelj "vatrenih", naime, i dalje ne igra. Računalo se da će ionako uobičajene turske stvarnosti, u čiju je "centrifugu" upao kada je Fenerbahče izgubio naslov, a Mourinho tlo pod nogama, biti riješene onime za što je i navijao - odlaskom na drugu, manje kaotičnu destinaciju. Pričalo se cijelo ljeto o Španjolskoj, najviše se spominjala Sevilla, a Andaluzija se na kraju pojavila kao - ta. Girona i Livaković činili su se idealnim spojem, jer klub je tražio sigurnost u lovu na stabilnost, a vratar mjesto kontinuiteta, prvenstveno zbog očuvanja "vatrenog" statusa, na konto čega se odrekao i značajnih stavki na području financija.

Ali, iako su egzistirale priče da je pitanje samo vremena kada će stati na vrata Girone, nakon pet utakmica, i dalje s klupe gleda kako trener Míchel i dalje preferira Argentinca Gazzanigu. U prijevodu, 30-godišnjak ove kalendarske godine ima samo devet klupskih nastupa... I enigmu, načetu još početkom tjedna na jednom ZG-druženju: ako se eventualno i Girona pokaže kao "mućak", Livaković do kraja sezone i SAD-a ne smije (!) braniti sve do zime, kako bi eventualno u siječnju mogao naći novi klub i kontinuitet. Ako zaigra samo jednu minutu za Španjolce, to će mu aktivirati drugi klub za koji je nastupao ove sezone, što mu po pravilima priječi traženje eventualnog pojasa za spašavanje...

Izlazak iz limba

Livaković, znamo ga, nije sretan, dapače, jer ima osjećaj pada u teško objašnjivi limb svoje karijere, vjeruje, jasno, da će se izboriti za status u Gironi, ali nakon svega, dojam je da mu izuzetno treba reprezentativno, prijateljsko, obiteljsko okruženje. Teško je uopće i pomisliti da će mu Dalić uskratiti povjerenje, koje mu iznimno treba u ovom, kritičnom dijelu karijere, kao i razgovor te sugestija što dalje.

Dominik Livaković, igrom svega, a najmanje apropos svoje kvalitete, našao se u teškom rascjepu karijere, ali znanje, kvaliteta i godine moraju ga izvući van iz limba u koji je upao. Ponajmanje vlastitom krivicom...