Češka, Crna Gora, Gruzija, Armenija, Makedonija, Latvija... nisu nogometne reprezentacije iz prvog svjetskog i europskog "ešalona", no, činjenica da su spomenute reprezentacije tijekom 2024. i 2025. muku mučile s amaterima s Ovčjih otoka, pobjeđivale ih minimalnim rezultatom, remizirale ili čak i gubile, dovoljan je znak za oprez izabranicima Zlatka Dalića uoči puta na otočje smješteno u trokutu između Velike Britanije, Norveške i Islanda.
Naravno, unatoč problemima s ozljedama, "vatreni" ne bi smjeli imati previše muke da upišu prve bodove u kvalifikacijama za SP 2026. protiv reprezentacije zemlje koja je četvrta najmanja prema broju stanovnika u cijeloj Uefinoj obitelji (55 tisuća, manje imaju samo San Marino, Gibraltar i Lihtenštajn).
Nogomet se godinama igrao na očajnim terenima, nije bilo organiziranog treninga mladih. Reprezentacija je igrala samo prijateljske utakmice, a prvu gostujuću utakmicu odigrala je tek 1962. protiv Islanda. Prije toga, uglavnom su igrali protiv susjednih Šetlandskih otoka.
Tamošnji nogomet, izoliran u sjevernom Atlantiku, napredovao bi bez previše utjecaja iz inozemstva, pa se tek tijekom 1970-ih pojavljuju prvi znakovi organiziranog omladinskog nogometa. Radio, a kasnije i televizija, počeli su povezivati Farske otoke s ostatkom svijeta. Satelitska televizija još je više utjecala na razvoj nogometa u tom dalekom nordijskom arhipelagu. Krajem 1980-ih farski je nogomet doživio pravu afirmaciju primanjem u punopravno članstvo Uefe i Fife. Bilo je to vrijeme velikih dvojbi, jer je postojala zabrinutost da tamošnji nogomet nije spreman parirati najboljima, te kako bi ulazak u nogometno društvo mogao rezultirati sramotom.
To se ipak nije dogodilo, upravo suprotno, 12. rujna 1990., reprezentacija Farskih otoka odigrala je prvu službenu kvalifikacijsku utakmicu - onu za Euro 92. Nakon niza prijateljskih utakmica s različitim rezultatima, 33-godišnji islandski izbornik Páll Guðlaugsson poveo je svoje amatere na teren u švedski grad Landskronu, jer na Otocima nije bilo certificiranog travnatog terena.
Uslijedio je jedan od najvećih šokova, jer je Torkil Nielsen postigao jedini gol u 1:0 pobjedi protiv Austrije, koja je dvije godine ranije igrala na SP-u 1990. u Italiji, a u svojim je redovima imala igrače poput Andreasa Herzoga i Tonija Polstera, najboljeg austrijskog strijelca u povijesti (44 gola). Igrači su kod kuće dočekani kao nacionalni heroji, dok je austrijski izbornik Josef Hickersberger dobio otkaz.
Bez obzira na to, Ovčji otoci nisu imali novih uspjeha u kvalifikacijama protiv Jugoslavije i Sjeverne Irske te Austrije u gostima. Nisu, naravno, sve dosad izborili nastup na nekom velikom natjecanju, ali su na krilima te prve pobjede sagrađeni stadioni u Toftiru i Svangaskarðuru.
U razdoblju koje je uslijedilo kvalitetu je podigao novi izbornik, Danac Allan Simonsen, nekadašnji igrač Barcelone i najveće ime koje je ikad radilo u tamošnjem nogometu. Upravo njemu se pripisuju najveće zasluge za puno profesionalniji pristup, koji je rezultirao današnjom kvalitetom.
Njegove prve pobjede dogodile su se u kvalifikacijama za Euro 96. protiv San Marina - 3:0 kod kuće, i 3:1 u San Marinu. Vrijeme s kraja 1990-ih i ulazak u novi milenij bilo je najbolje razdoblje tamošnjeg nogometa, kad su igrači koje je tada vodio drugi veliki Danac Henrik Larsen, osvajač Eura 1992., upisali vrlo zapažene rezultate, kao što su remiji s BiH, Slovenijom, Švedskom, Škotskom...
U godinama koje su prolazile, kvaliteta se uporno podizala te je upisana i druga najveća pobjeda reprezentacije nakon one protiv Austrije. Poraženi su dvaput objektivno puno moćniji Grci. Tada je na kormilu momčadi bio još jedan prvak Europe iz 1992. Lars Olsen. U kvalifikacijama za SP 2018. u Rusiji dosegnuto je rekordnih devet bodova, uz pobjede protiv Latvije i Andore, i remi s Mađarskom.
Osim što su se kvalitativno podigli i redovito predstavljaju problem puno jačim nogometnim momčadima, povijest je nedavno ispisala i njihova rukometna reprezentacija, koja je osvojila broncu na rukometnom SP-u za igrače do 21 godine. U utakmici za treće mjesto, pobijedili su Šveđane 27:26. Seniori su im 2024. debitirali na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, te je vidljivo da rade prema sportskom sustavu koji donosi rezultate.
Tamošnja reprezentacija svoje utakmice igra na stadionu Tórsvøllur, kapaciteta 6500 gledatelja, na umjetnoj travi. Tribina na kojoj su vatreni domaći navijači zove se "bedem". Upravo u skladu s takvim nazivom, igraju igrači Ovčjih otoka. Tijesni porazi od Češke (1:2) i Crne Gore (0:1) te pobjeda (2:1) protiv Gibraltara u sklopu započetih kvalifikacija u našoj skupini, dovoljna su opomena za oprez.
U klupskom nogometu Farani također nisu imali puno uspjeha, a Rijeka lani i Hajduk ove godine, slavili su protiv dvaju klubova iz Torshawna (B36, Havnar Bóltfelag) u Konferencijskoj ligi. Davne 1993. Dinamo je protiv B68 Toftira u kvalifikacijama za Ligu prvaka dvaput uvjerljivo slavio (5:0 i 6:0). Rijeka je 2014. protiv Vikingura također ubilježila dvije visoke pobjede...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....