Kad se posao unaprijed smatra obavljenim, euforija ne može biti kao u dramatičnom raspletu u kojem se drhti do zadnjih sekundi, ali u Rijeci je potvrđen plasman na Svjetsko i to je veliko, jako veliko, imalo se što proslaviti. Ameriko, mi stižemo! Zlatko Dalić slijeće u Washington već na ždrijeb 5. prosinca sa svojom starom porukom koja ne sviđa mnogima moćnicima: supersile, nećete mirno spavati!
Hrvatska je projurila kvalifikacijskom skupinom od koje ni sama ne bi ugodniju izabrala, ali svaki posao treba obaviti i danas moraju dominirati komplimenti. Nije nudila igre koje bi jamčile da nas se i dalje najveći moraju plašiti, međutim ima gard i kvalitete u pojedinim linijama koje sve mogu pretočiti u našu korist ako se karte poslože. Pred nama je još jedna uzbudljiva avantura.
Formacija 3-5-2 u izvedbi Vatrenih pod Dalićem i četvrti je put neslavno propala i to nije dobro jer nismo dobili nešto novo, kvalitetno. Izbornikova najava "pokušat ćemo" trajala je svega 45 minuta, već na drugo poluvrijeme Hrvatska je izašla u sustavu 4-2-3-1. Dalić će rijetko reći da je bilo što konačno i definitivno, ali taj model igre, koji može itekako dobro funkcionirati ako ga se igra s uvjerenjem i pravom pripremljenošću, više neće staviti na scenu, rujevički eksperiment mu je i završna presuda.
Nekoliko treninga nije dovoljno za novi sustav, a Farani su i u prvoj utakmici pokazali koliko opasni mogu biti iz kontri. Bilo je traženja i nesnalaženja, za veću uvjerljivost trebalo je više agresije, bolji presing po izgubljenoj lopti i prvenstveno točnost u pasu.
Jasno se vidjelo da Hrvatska nema podešene linije kretanja. Dalić nije čekao još jedno poluvrijeme nego je odmah to presjekao, izvukao Marija Pašalića i ubacio Josipa Šutala, a Marca Pašalića i Perišića iz bočnih pretvorio u krila. Defenziva niti u obrani s četvoricom nije bila granitna, gosti su i u nastavku imali prilike, ali 3:1 je rezultat od kojeg bolji nije trebao. Publika je kraj dočekala na nogama!
Petar Musa prvim pogotkom i Nikola Vlašić koji je zatresao mrežu za Hrvatsku nakon gotovo 20 mjeseci najbolje su iskoristili šansu od povratnika u nacionalni tabor, a Joško Gvardiol i vratar Dominik Livaković zavrijedili su najviše ocjene.
Farski otoci još jednom su potvrdili da izbornik Eydun Klakstein radi dobar posao, njihov nogomet ima finu organizaciju i jasnu ideju. Ovo više nisu ribari, već lukavi nogometaši koji te žednog prevedu preko vode ako nisi oprezan. Vatreni to od starta nisu bili, ali brzo su popravili, a u nekim dijelovima utakmice akcije su se prema golu gostiju slijevale kao slapovi Niagare. Govori to 20 udaraca na vrata za vatromet na Rujevici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....