Čim je zagrmio, bilo je jasno da glas iz mikrofona neće odjekivati samo Maksimirom nego i mnogo šire. Ne čudi stoga što je Šimunićev eho dospio i do Srbije.
Među raznim komentarima o “ustaškom piru”, kako ga nazivaju, svoje je izrekao i Marko Pantelić, srpski internacionalac koji je nekoliko sezona dijelio svlačionicu sa Šimunićem dok su obojica branili boje berlinske Herthe.
- Šimunić je uvijek bio korektan prema Srbima i nikada nije ulazio u konflikt s nama. Pamtim jedino onaj žestok prekršaj nad Sulejmanijem u Beogradu, no poslije utakmice se ispričao i rekao da je to učinio zbog rezultata.
Pantelić tvrdi da se radi o nenamjernoj pogrešci:
- Mislim kako Šimunić nije bio svjestan činjenice da se taj poklič veže uz period zločina nad Srbima tijekom postojanja NDH. Mislim da je skandiranje refleks velikog nacionalnog naboja poslije plasmana u Brazil. Ako je ipak znao za kontekst slogana, a ipak skandirao “Za dom spremni”, onda mora snositi posljedice jer je time uvrijedio ne samo žrtve Drugoga svjetskog rata, već i svoje prijatelje, kojih među Srbima ima poprilično.
U ožujku ove godine, inače, Šimunić je Pantelića opisao kao “čudo od čovjeka”.
- Joe je odrastao u Australiji, potom je dugo živio u Njemačkoj, a u Hrvatsku nije često navraćao dok nije postao reprezentativac. Čak, koliko znam, do prije nekoliko godina je imao probleme jer nije dobro znao govoriti hrvatski, pa mu je i to opravdanje, jer su ga vjerojatno loše učili u Australiji kada je bio mlad. Mislim da je pogriješio iz neznanja jer nije imao od koga čuti pravu povijest.
Doskorašnji napadač Olympiacosa kaže da nema ništa loše u tome što nogometaši iskazuju nacionalnu pripadnost, dapače...
- Razumijem kada Šimunić, primjerice, pjeva njihove borbene pjesme, pa živ je čovjek, ponese ga atmosfera. I ja sam na Marakani pjevao “Marš na Drinu” ili “Zovi, samo zovi” i volim taj nacionalni naboj. Ponavljam, nemam ga potrebu braniti ni napadati, Josip sam odgovara za svoje postupke - zaključio je Marko Pantelić za srpske medije.