Još malo će ostati Igor Štimac (51) na domaćoj je spizi, a od ponedjeljka je opet na indijskoj.
- Idem u Mumbai, počinju pripreme za Hero Intercontinental Cup - kaže nam izbornik Indije.
Što je Hero Intercontinental Cup, što je uopće reprezentacija Indije i kakav je život u zemlji kriketa? Puno je pitanja za Igora Štimca koji od sredine svibnja pokušava nogometu udahnuti život u Indiji.
- Nije lagan posao. I nije posao koji ide preko noći. Ugovor imam na dvije godine i znam da se od mene očekuje pomak, ali trebat će vremena da se promijene navike.
Indija je 101. na FIFA-inoj ljestvici i to nije slučajno. Kao što nije slučajno da je Štimac na debiju u ulozi izbornik Plavih tigrova, što je nadimak indijske reprezentacije, doživio poraz od države imena Curacao. Zluradi su bili komentari u domovini na neuspjeh u debiju.
- Ne čude me takvi komentari ljudi koji svoje članke usmjeravaju s naglaskom na osobne simpatije ili antipatije ne znajući pritom sastav reprezentacija koje su se sučelile na Kupu kralja u Tajlandu. Da su znali, onda bi vidjeli kako je Curacao državica u Karipskom moru koja se nekoć zvala Nova Nizozemska i svi njihovi igrači su prošli nogometne škole nizozemskih prvoligaša. Došli su na Kup kralja u natjecateljskom ritmu, s 82. mjesta na FIFA-inoj ljestvici, s pet dana osvježenja nakon završenih prvenstava u Engleskoj i Nizozemskoj. Zato me poraz na startu nije razočarao.
AIFF appoints Igor Stimac as new men's senior team head coach
— Indian Football Team (@IndianFootball) May 15, 2019
Read https://t.co/ItXoqw0gxA#BackTheBlue #IndianFootball #BlueTigers pic.twitter.com/sX5lGSnceF
Zašto poraz nije razočarao Štimca? Odgovor je lako pronaći u okolnostima, u uvjetima koje je zatekao na licu mjesta. Ne može se indijska nogometna egzotika usporediti s europskim profesionalizmom.
- Moji igrači okupili su se nakon 60 dana stanke poslije završenog prvenstva. Što su u međuvremenu radili, ne mogu znati. Individualno, tko je i kako htio. Došli su na okupljanje reprezentacije sa sposobnošću igranja maksimalno pola sata. I to su mogli samo oni koji su nešto trenirali tijekom stanke. Kažem vam, dug je proces mijenjanja navika, zato sam uzeo 37 igrača za Kup kralja, da dobijem uvid u stanje.
Je li stanje bolje ili lošije od očekivanog prije preuzimanja Plavih tigrova?
- Računam da je bolje. Dobili smo u susretu za treće mjesto Tajland s 1:0. Znate kakav smo autsajder, nitko nije vjerovao u nas. Javili su mi ljudi nakon utakmice da je koeficijent na Indiju bio čak 9! Napravili smo iznenađujući rezultat, ali tek smo počeli s radom. Duga stanka u prvenstvu najveći je problem.
Uvijek kriket
Prvenstvo se u Indiji igra šest i pol mjeseci, a ostalo je prazan hod. Od kraja ožujka do sredine rujna nema natjecanja. Pet i pol mjeseci se ne igra. Ali nije to sve, imaju Indijci dvije prve lige. Da, valjda jedini na svijetu. Imaju Superligu koja je sponzorska s 10 klubova, plaćenom kotizacijom od 2,5 milijuna dolara i šest stranaca u ekipi. Najbolje pozicije u momčadima drže stranci, pa su indijski napadači i playmakeri rezerve. Uz Superligu, postoji I liga koja je prvoligaško natjecanje pod kontrolom Saveza.
Indijska nogometna egzotika veća je negoli smo do sada imali konkretne spoznaje. Ono što nije iznenađenje, već poznata činjenica, jest pozicija kriketa kao sporta broj jedan.
- Na svakom se TV kanalu vrti kriket. I da neću, moram ga pogledati. Ali nisam igrao kriket. I neću. Kriket je popularan, a indijski derbi gleda 120.000 ljudi. U Indiju sam došao promovirati i afirmirati nogomet, jer nisam samo izbornik seniorske reprezentacije, nego i reprezentacije U-23.
Ima Štimac i posla i dužnosti u Indiji. Ma koliko zvučalo kao neka “nogometna zemlja trećeg svijeta”, nije bilo lako dobiti posao u New Delhiju. Natjecao se Štimac, ušao među četiri kandidata i odlučio se otputovati u glavni grad Indije.
- Razmišljao sam ovako, engleski znam, a osobnim pojavljivanjem sigurno mogu dobiti na uvjerljivosti prezentacije u odnosu na intervju putem Skypea.
Sjeo je u avion i došao pred Tehničku komisiju Indijskog saveza u New Delhiju.
- To je slika koju ću dugo pamtiti. Stol u obliku pravokutnika, 17 ljudi za stolom, a ja sjedim sam u sredini. I prezentiram svoje viđenje indijskog nogometa i reprezentacije.
Koliko je trajalo “rešetanje”?
- Sat, možda sat i 15 minuta. Pripremio sam se kao za diplomski rad. Pogledao sam više od 100 utakmica indijskog prvenstva, znao sam sve igrače reprezentacije. Sadašnje, bivše i potencijalne, buduće. Iznenadio sam čelnike Saveza jer ni oni nisu znali sve te igrače.
Nisam bio smijenjen
Pripremali ste se sami li uz pomoć savjetnika?
- Sam. Uzeo sam platformu Wyscout i svakog analizirao. O svakom indijskom igraču sam znao sve pojedinosti. Nakon takve prezentacije bio sam uvjeren kako sam uspio u svom naumu.
Koliko ima istine u pisanju indijskih medija da je vaša manja plaća bila ključna prednost pred Španjolcem Albertom Rocom?
- O novcu nismo razgovarali nijednog trenutka. Samo o nogometnim temama. Kako unaprijediti indijsku reprezentaciju na svim razinama.
U zoni diskrecije svakako je i pitanje usporedbe plaće hrvatskog i indijskog izbornika?
- Danas je sigurno veća plaća u Hrvatskoj, ali to je sasvim zasluženo s obzirom na posao i rezultat koji je napravio Zlatko Dalić.
Od Hrvatske do Indije i natrag. Tako smo zavrtjeli priču, jer Štimac je na mjesto izbornika Indije došao zahvaljujući preporuci HNS-a i činjenici da je prije šest godina vodio Hrvatsku u kvalifikacijama za SP u Brazilu.
- Nije pretjerivanje kazati da sam napravio 95 % posla za odlazak u Brazil.
Ako je vjerovati napisima kako vas je Šuker preporučio u Indiju, reklo bi se da ste izbalansirali odnose nakon smjene iz listopada 2013. godine?
- Nije mene mijenjao Šuker. Minutu nakon poraza od Škotske ponudio sam mandat na raspolaganje. Da vidim je li istina kako Izvršni odbor HNS-a stoji iza mene ili mi prodaju licemjernu priču o podršci.
Pokazalo se da je priča dobila pečat druge opcije.
- Prvo moram reći, promijenio sam svoj stav, htio sam u vatru gurnuti drugu momčad, jer ionako se znalo da smo drugi na ljestvici. Ali, u dogovoru s kapetanom i igračima stavio sam prvu momčad. Nakon utakmice sam ponudio ostavku pruživši članovima IO mogućnost da pokažu tko su i kako razmišljaju. Ali, da se razumijemo, ne zamjeram tim ljudima. Imali su odgovornost, donijeli su odluku koja je u konačnici rezultirala plasmanom Hrvatske na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Iako sam dva mjeseca ranije znao da će Niko Kovač biti moj nasljednik. Kako? Jednostavno sam znao, osjećao sam da se priprema takav potez. Kovaču sam stalno bio na usluzi dok je obnašao dužnosti izbornika U-21, dobivao je sve igrače koje je tražio. Na kraju je složio rezultat, odveo reprezentaciju u Brazil. Ja sam napravio 95 % posla, ali moram biti iskren i realan, tko zna bi li reprezentacija napravila takav rezultat da sam ostao izbornik. Promijenilo se ozračje, dobila se pozitivnija dimenzija i Kovač je prošao. Igrače je trebalo rasteretiti ukupnog negativnog ozračja i u tome se uspjelo.
Rasulo u repki
Što se događalo te jeseni prije šest godina? S vremenske distance može se sigurno pružiti jasniji odgovor.
- Dobio sam reprezentaciju u blagom rasulu. Modrić je cijelo ljeto radio na transferu iz Tottenhama u Real, Rakitić je sa Sevillom sezonu otvorio na 15. poziciji totalno izvan forme. Srna potrošen, Strinić je vukao ozljedu u zadnjoj sezoni Dnjipra, Vida bio rezerva u Kijevu, Lovrena Lyon prodavao… Problema milijun. Jedino su Mandžukić i Eduardo držali formu i cijelu reprezentaciju, te uz njih Olić i Šimunić koje sam nagovorio na povratak u reprezentaciju. Od takve reprezentacije u skupini s jakom Belgijom, pa Srbijom, neugodnim Walesom, Škotskom i Makedonijom mi smo znali i prije mog odlaska da ćemo biti drugi. S obzirom na stanje u kojem sa preuzeo reprezentaciju i danas držim da sam napravio dobar rezultat. Ali, poslije Škotske sam osjetio da se moram povući. Radi mog zdravlja i radi reprezentacije kojoj je trebala promjena atmosfere.
Kakve su vrste bili vaši zdravstveni problemi?
- Utakmica sa Škotskom me potpuno “ubila”. Ostavila je traga na mom tijelu, morao sam se posvetiti liječenju štitnjače. To mi je bio prioritet.
Od hrvatske do indijske reprezentacije trenirali ste klubove u Kataru i Iranu, ali bez jakog imena u svom trenerskom portfelju. Jeste li više očekivali nakon odlaska s kormila Vatrenih?
- Realno kažem, nisam. Jedino zbog čega žalim je odbijanje ponude Derby Countyja. Dok sam bio izbornik Vatrenih u jesen 2013., imao sam jasnu ponudu na stolu - menadžer Derby Countyja i izbornik reprezentacije do završetka SP-a u Brazilu. Nakon toga samo Derby County. Odbio sam. Zašto? Nisam mislio na sebe, danas tako gledam na taj potez. I žao mi je što sam odbio Derby, klub u kojem ostavio igrački trag.
U Derby Contyju i danas Štimca drže legendom, a jedan od četiri kluba u njegovoj igračkoj karijeri je klub u kojem je proveo najviše godina. Ali Hajduk i Štimac odavno nisu na istoj frekvenciji.
- Ja nemam nikakav problem s Hajdukom. Možemo pričati o pojedincima koji su za mene i moj život nebitni, likovi koji misle da imaju vlast nad nečim što je naše. Što je vlasništvo svih nas.
Nema polemike
Jeste li se aktivirali u Udruzi veterana koju odnedavno vodi bekovski par, predsjednik Vlatko Đolonga i njegov zamjenik Darko Miladin?
- Čujem se s Đolongom, imaju dečki moju podršku, ali iskreno, ne vidim smisla u svemu tome.
S Hajdukom je povezana i polemika oko igranja Vatrenih u Splitu protiv Mađarske 10. listopada.
- Ma kakva polemika!? Nema nikakve polemike. Jasno je da će Hrvatska igrati u Splitu protiv Mađara. Je li polemika kada četiri-pet intelektualno sposobnih zavedu masu adolescenata i postavi se pitanje igranja Hrvatske u Splitu. Nije to polemika. Svi koji znamo zagrebati ispod površine znamo o čemu se radi. Uvjeren sam kako će se stvari odviti u pozitivom smjeru, da će i Četvrta, vodeća splitska brigada, zajedno sa svim udrugama i državnim institucijama napraviti sve da nijedan od neprijateljskih elemenata ne dođe do svog izražaja. Onim koji rade kontra očito smeta radost hrvatskog naroda i hrvatski barjak na Poljudu.
Bit će važna utakmica s Mađarskom, jer veći je dio kredita pogrešaka ispucan upravo protiv sjevernih susjeda. Ni generaciji brončanih Vatrenih nije bilo jednostavno u prvom sljedećem ciklusu nakon trećeg mjesta u Francuskoj.
- Premda je danas sustav natjecanja takav da se reprezentacije lakše mogu plasirati na Europsko prvenstvo, naša je skupina puna nagaznih mina. Da, to su i Mađarska i Slovačka i Wales. Nije nam lako bilo ni s Azerbajdžanom, a onda je jasno da nijedna utakmica neće biti lagana. Sjećam se našeg problema u kvalifikacijama za EP 2000. Bili smo prazni. Sigurno je da se to isto događa i današnjoj generaciji. Uostalom, nije to ista reprezentacija koja je odigrala SP u Rusiji. Nema bitnih igrača, a protivnici su motiviraniji nego ikada.
Ali, držite da će Dalić dosegnuti drugo veliko natjecanje u nizu?
- Ne sumnjam u Dalića, plasman na EP mora se dogoditi. Ali moramo imati na umu da stvara jednu sasvim ovu reprezentaciju. I pozvat ću na strpljenje, premda sam svjestan da smo mi narod koji nikada nije imao strpljenja kada je nogometni rezultat u pitanju. Ni strpljenja ni razumijevanja. Istina je da smo svi zajedno u proteklih 20 godina visoko podignuli tu rezultatsku letvicu, ali Bože moj, kako napredovati ako nema izazova. Ne bi Boban bio Modrićev idol. Tako će neki novi igrači imati idola u Modriću.
Igor Štimac
Žestoka hrana
To je riječ koju Štimac voli upotrijebiti kada opisuje i svoju indijsku nogometnu avanturu. Izazov nečeg novog i zanimljivog.
- Ponekad me živcira kada se dva sata vozim do našeg nogometnog kampa, ali s druge strane, sretan sam što sam daleko od svih prepucavanja u nacionalnom okviru. U Indiji me nakon New Delhija čeka Mumbai s 27 milijuna stanovnika, čeka me prometni kaos kakav ne možete zamisliti. Hrana je začinjena, žestoka. Njome ubijaju bakterije. Nema zime da se za to pobrine. Posebna je Indija i jako zanimljiva. Zato je izazov.
Za kraj, ide pitanje s početka. Kakve su obveze u Indiji ovog ljeta?
- Prva je obveza Hero Cup od 7. do 19. srpnja, a pripreme počinjemo od ovog tjedna. Moramo pažljivo, duga stanka bez rada ostavi traga i zato se okrećem mlađim igračima koji posjeduju tehniku, pa ih lako mogu nadopuniti snagom. Sredinom srpnja izvlače se i skupine kvalifikacija za SP, a tijekom kolovoza Indijci trebaju doći u Zagreb na razgovore o suradnji s predstavnicima HNS-a. Indija je veliko tržište, jedan nogometni uspavani div kojeg pokušavam probuditi. U tome mi mogu pomoći i naši igrači, da im svima otvorim tržište kojim trenutačno dominiraju Španjolci. Naši koji ne mogu proći u Europi, mogu se okrenuti Indiji. Imam posla, imam ideja sa svojim uspavanim divom.
Mladi su visoko letjeli i zato je prizemljenje tako bolno
Debakl je pravi opis rezultata mlade reprezentacije na završnici EP-a u San Marinu. Dva susreta, nula bodova i gol-razlika 1:5. A očekivanja su bila velika...
- Tu je problem. Velika očekivanja. Postavljen je startni optimizam na razinu kao da smo favoriti natjecanja. Čak i da smo bili tako jaki, nikada se očekivanja medijski ne podižu tako visoko. Bolno je prizemljenje za naše igrače koji su očito pomislili kako mogu visoko poletjeti. Ali pokazali su koliko mogu. S druge strane, Gračan je jedini izbornik u mlađim selekcijama koji je došao do završnice Europskog prvenstva. Treba respektirati tu činjenicu, kao što se treba pozabaviti pitanjem kako klubovi čuvaju svoje igrače i ne pružaju im mogućnost igranja za U-21. Većina su standardni u svojim momčadima i onda klubovi gledaju svoj interes, a zapostavljaju potrebe reprezentacije, što se nama dogodilo s jednim od ključnih obrambenih igrača uoči EP-a. (jr)
Ponosan sam na Darija Srnu
U 37. godini, nakon gotovo 20 godina karijere, objesio je kopačke Darijo Srna. Pulen Igora Štimca koji je dugo godina skrbio za karijeru svog sugrađanina iz Metkovića.
- Ponosan sam na Srnu, na sve što je napravio kao igrač i čovjek.
Čudi li vas da je karijeru završio u Cagliariju? U seniorskoj karijeri imao je dva kluba, Hajduk i Šahtar, ali igrački dio je zaključio u klubu u kojem je proveo samo jednu sezonu. Posljednju.
- Bilo je važno da se vrati nogometu nakon jednogodišnje suspenzije koji je u 35. godini pretrpio radi tuđe pogreške. Igranje je iza njega, velika karijera neće biti zaboravljena, ali uvjeren sam da ga čeka blistava budućnost u trenerskom poslu. Radio je s velikim trenerima.
U prijevodu i s malom dozom šale, Luis Castro nema brige oko nasljednika. Zna se tko je sljedeći trener Šahtara.
- Kada će se dogoditi, ne znam. Ali će se dogoditi. Bit će trener Šahtara, a vjerujem da su njegove ambicije i mogućnosti čak i veće. Znam kakav je Darijo, ima jednu osobinu koja danas čak može biti i hendikep. Ali tako sam ga savjetovao i odgajao. Ta osobina je lojalnost. Ja sam u karijeri imao četiri kluba, Srna ima tri. Dokaz je to privrženosti i emocije. Imao je ponude velikih klubova, od Chelseaja, Liverpoola, Barcelone. PSG-a, Reala... ali ostao je vjeran Šahtaru. I nije pritom imao manjak ambicija, Osvajao je prvenstva, kupove, igrao Ligu prvaka, osvojio Kup UEFA-e, kapetan reprezentacije 10 godina. Karijera za duboki naklon. (jr)