Po mišljenju brojnih nogometnih stručnjaka, napadač Lokomotive, Dejan Radonjić (28), trenutačno je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, nogometaš Prve HNL! Igra najzreliji nogomet u životu, nije posvećen samo golovima, nerijetko je i kreator igre Lokosa. Na deset je utakmica zabio dva gola, ali je zato u pet navrata asistirao i iskazao je neke vrline koje su dosad bile manje znane i svakako je produžena ruka trenera Gorana Tomića na travnjaku, a često zna uzeti riječ i u svlačionici, te motivirati suigrače.
Svašta je Radonjić prošao u dosadašnjoj karijeri. Od igranja u juniorima Bayerna (rođen je u njemačkom Tettnangu), do upisivanja studija na Pravnom fakultetu i rada u tvornici oružja u Ozlju (“Znao sam žmirečki rastaviti i sastaviti automatsku pušku!” - jednom nam je rekao Radonjić) i istodobnog igranja za lokalni klub Zrinjski u Županijskoj ligi, u kojoj je na 25 utakmica zabio 33 gola. ‘Snimio’ ga je Igor Pamić i doveo u Prvu HNL, u Istru. Pa je prije četiri godine prešao u Dinamo i na prvim se ljetnim pripremama na treningu - onesvijestio...
- Nije ništa ozbiljno, Radonjić je na dijeti, mora skinuti kilograme, pa je iscrpljen, ovo su mu prve prave pripreme u životu - rekao je tada Dinamov trener Zoran Mamić.
Dejan Radonjić
Svima sam već dosadan
Nije se nametnuo u Maksimiru, pa je bio na posudbama u Istri, Maccabiju (Tel Aviv), Hapoelu (Ra’anana) i Lokomotivi, koja je ovoga ljeta i otkupila njegov ugovor od Dinama. U ove četiri godine ‘napadale’ su ga i ozljede, sad je zdrav i maksimalno posvećen nogometu. A nekad je bio i ‘kralj ponoći’, Pamić je imao dosta problema s njim u Puli, legenda kaže da je jednom uspio spojiti čak 43 ‘nestašna’ dana...
- Ha, ha, ha... To je prošlost, kad sam se profesionalno posvetio nogometu na prste jedne ruke mogu nabrojiti noćne izlaske. Možda sam u zadnje dvije godine dvaput bio vani. Vrijeme provodim sa suprugom i djetetom i svaku sekundu mislim na nogomet! Već sam i suigračima dosadan, samo razmišljam i pričam o nogometu, nogometu i nogometu - kaže Radonjić, dodavši da ne voli jutarnje treninge:
- Odradim vježbanje i što ću onda sa sobom cijeli dan? Kaj da radim? I zato mi odgovara što trener Goran Tomić ima popodnevne treninge - ujutro kavica, novine, igram se s djetetom i čekam trening. I vrijeme prođe...
Stručnjaci vas hvale, kažu da je ovo vaša jesen...
- Hvala svima koji tako misle i govore! Jedno je kad ti netko u kafiću kaže ‘ti si kralj’, znamo što to znači, dečko je sigurno žedan... A kad me hvale ljudi koji se bave nogometom, to ima veliku težinu i naravno da mi godi i daje mi poticaj za dalje.
Jednom ste nam rekli da nećete biti u sebi zadovoljni sve dok ne dobijete reprezentativni poziv! Razmišljate li i dalje na taj način?
- Svakako! To je moj san, možda nerealan, ali je san i samo je moj! Igranje za Hrvatsku bilo bi ostvarenje tog sna, imam još i njemačku putovnicu, mogao bih izvaditi i bosansko-hercegovačku, ali san mi je odjenuti hrvatski dres. Možda ću jednom dobiti priliku, tko zna... Nitko mi ne može oduzeti pravo da sanjam i nadam se pozivu. E sad, ne znam koliko izbornik Dalić prati Prvu HNL i treba li mu igrač iz naše lige, kao i profil igrača poput mene. Vidjet ćemo, moj je život takav da uvijek obilaznim stazama dolazim do zacrtanog cilja. Nisam li odustao od nogometa i onda se vratio? Pa su me napale ozljede i opet sam se vratio! Sad igram dobro, valjda najzrelije u životu, iskusan sam, vjerujem da ću početi zabijati i više golova... Imam pravo na svoj san, nadam se tom najdražem pozivu i to mi nitko ne može oduzeti - jasan je Radonjić.