Još je jedno ime završilo na popisu igrača iz šampionske momčadi Rijeke koji više ne stanuju na Rujevici. Mate Maleš postao je novi igrač kineskog prvoligaša Dalian Yifanga i dočekao priliku za ugovor za kakve se voli reći da rješavaju egzistenciju. Kapetan Bijelih nekoliko puta je istaknuo da se ne bi nikad micao iz Rijeke (kluba i grada) kada bi u riječkom prvoligašu mogao zarađivati toliko da bezbrižno promišlja o danima nakon karijere, ali je itekako svjestan i zašto takvo što nije moguće.
Upravo je način na koji Rijeka egzistira glavna prepreka zašto se na Rujevicu ne dolazi osigurati egzistenciju već je mnogima idealan izlog za angažman u klubu u kojem će to moći ostvariti. I nitko se, u ovom trenutku, ne zavarava da može biti drugačije.
Jedini način opstanka
Jednostavno, prodaja igrača na Rujevici je jedini ozbiljniji izvor prihoda, samim time i glavni razlog zbog kojeg se ne mogu razbacivati s odštetama i visokim plaćama.
- Ne smijemo dozvoliti da krivo procijenjeni transfer ugrozi financijsku stabilnost kluba - često su znali govoriti u Rijeci na temu transfera i plaća igrača.
Koliko god to teško zvuči, činjenica je to koje su na Rujevici itekako svjesni, ali i zbog koje odlaske brojnih igrača ne doživljavaju kataklizmički kao što je to često u javnosti slučaj. U jednu ruku je i razumljivo da je takva percepcija budući da nešto više od osam mjeseci nakon najvećih uspjeha u klupskoj povijesti u riječkom dresu više nema Eleza, Ristovskog, Mišića, Maleša, Vešovića, Andrijaševića, Bezjaka i Gavranovića, ali u drugu to je u ovom trenutku i jedini način na Rijeka opstane u vrhu hrvatskog nogometa.
Prepoznaj, valoriziraj, prodaj tri su ključna elementa - promišljanja sportske politike na Rujevici koja kada se poklope rezultiraju najuspješnijom sezonom u klupskoj povijesti. Koja se nije dogodila preko noći i koja je donijela Bijelima značajne financijske profite. Ristovski, Maleš, Vešović, Andrijašević i Bezjak došli su bez odštete, kod Gavranovića nikada nije do kraja razriješeno je li došao besplatno za postotak od transfera ili je ipak nešto uloženo (oko 500 tisuća eura) u njegov angažman, dok su ugovori Eleza i Mišića od Lazija i Osijeka otkupljeni za otprilike 600 tisuća eura ukupno.
Maleš i Vešović su otišli za otprilike 450 tisuća eura svaki, Ristovski i Bezjak za 2,5 milijuna eura, Mišićev transfer doseže oko tri milijuna eura, baš kao i onaj Elezov kada se formalizira početkom ljetnog prijelaznog roka, odnosno kada se aktivira opcija o obveznom otkupu njegova ugovora. Za nešto manje od četiri milijuna eura (polovica pripada Dinamu) Rijeka je prodala i Andrijaševića, dok je jedini bez odštete otišao Mario Gavranović, ali na Rujevici planiraju da će i u ovom poslu zaraditi jer u Domagoju Pavičiću vide igrača kojeg bi u dogledno vrijeme mogli skuplje prodati nego što je to u ovom trenutku bilo moguće s Gavranovićem.
Razumljivi prijelazi
Kada se podvuče crta, Rijeka je u odštete za osam igrača iz šampionske momčadi koji su otišli s Rujevice uložila između 0,6 i 1,1 milijuna eura, a zaradila oko 13 milijuna eura (s transferom Mateja Mitrovića koji je prodan prošle zime taj iznos premašuje 17 milijuna eura). Dakako iznosi su neslužbeni, ali u svakom slučaju višestruki u odnosu na uloženo, kao što su i višestruke zarade svih tih igrača u odnosu na one koje su imali na Rujevici. Kada se sagleda taj aspekt, sasvim je razumljivo zašto osam mjeseci nakon osvajanja titule čak osam igrača više nema riječku adresu.