Rohan Rickets (28), engleski ljevokrilni igrač, koji je u karijeri prošao devet klubova, danas je bez posla, a besposličarstvo je iskoristio za pisanje. I to pod radnim naslovom “Razotkrivanje svlačionice”.
“Sjedio sam u više od nekoliko svlačionica i kažem vam, one su brodovi luđaka”, počinje Rickets zanimljivu ispovijest.
“Postoje ljudi poput Iana Wrighta, koji je šalama oživljavao svlačionicu. Postoje pak klipani poput Robbieja Keana ili Jamieja Redknappa, koji su bili stvoreni za razne smicalice, SMS poruke, baš spačke. Postoje, međutim, i idioti koji ti, jednostavno, žele zagorčati život. Igrači su, zapravo, lovci koji znaju namirisati plijen. Ako uoče slabosti, ubit će vas! Kada sam igrao u Arsenalu, suigrač mi je bio mladi, 16-godišnji Talijan Niccolo Galli, sjajan igrač krasne osobnosti. No neki ga engleski igrači nisu voljeli, toliko su ga verbalno mučili da bi malac kući odlazio plačući. Govorili su mu da je talijansko smeće koje nije zaslužilo biti u Engleskoj, neka se goni i neka ne zauzima mjesto Englezima. Bili su odvratni jer su bili lošiji od njega. Ali su na kraju pobijedili, malac je otišao u Bolognu na posudbu te poginuo u prometnoj nesreći sa 17 godina”, otkriva sablasne priče Rickets. “Engleski igrači u velikoj su mjeri nemilosrdni. Pogotovo kada se uzdignu iz siromaštva, tada ne mare za druge. Jednom sam s Tottenhamom bio na pripremama, a cimeru je bila sila. Bez ikakvog krzmanja, izašao je na hodnik, obavio veliku nuždu te stražnjicu obrisao sa 50 funti. Sjeo je na telefon, pozvao recepciju i kazao što je učinio. Umirao je pritom od smijeha. Bolio ga je džon za sve.”
Posebna su priča tuče, kojih, tvrdi Ricketts, ima mnogo više nego što mislimo. Ademi i Rukavina djeluju poput malih beba.
“Nakon jedne utakmice, razvikana je zvijezda prišla mladom igraču koji ga je nazvao j... p... Ovaj je poludio, čelom mu je razbio nos, krvi je bilo posvuda. Nastavio ga je lemati sve dok ga nismo odvukli. A klinac je bio podjednake fizičke snage, možda i snažniji. Međutim, status zvijezde u očima je klinca stvarao King Konga. Bilo je, inače, usijanih scena i s trenerima. Sjećam se menadžera koji je klinca, državši ga za ovratnik, podigao u zrak. Malac se rasplakao, pobjegao. Mnogi su tako na mladcima vježbali autoritet, a na kraju su dobili noge, jer su face osjetile pomanjkanje istoga”, završava Rickets.