Moderna priča s prizvukom romantizma. Tako se u jednoj rečenici može opisati put Kristijana Lovrića od praktički potpuno nepoznatog igrača do zvijezde hrvatskih nogometnih travnjaka. Mladić koji će prvog dana prosinca napuniti 24 godine uživa u trenucima igrom zaslužene slave koja još uvijek ne prelazi granice Hrvatske. Ali, mogla bi. I to već vrlo brzo.
Doduše, trebala je, ako ćemo biti iskreni, već minulog ljeta. Možemo se prisjetiti da je turski Basaksehir želio dovesti Lovrića u paketu s Faroukom Miyom za oko 3.5 milijuna eura. Miya je doduše velikogoričku adresu i zamijenio turskom, ali onom Konyaspora, a Lovrić je ostao. I nastavio pisati povijest. Transfermarkt ga trenutno procjenjuje na dva milijuna eura, što znači da mu je vrijednost u posljednjih šest mjeseci narasla više od četiri puta!?
Otkako je u ljeto 2018. stigao iz Lokomotive koja ga je prethodno slala na posudbe u Lučko i Kustošiju, krenuo je privlačiti pažnju svojim kretnjama u napadačkim akcijama pod paskom Sergeja Jakirovića. Krilni napadač rodom iz Ogulina u nešto više od godinu dana je od tehnološkog viška na Kajzerici postao predmet želje Torcide.
Gorica je ove srijede Hajduk izbacila iz osmine finala Kupa, a Lovrićev pogodak iz slobodnoga udarca još će se neko vrijeme prepričavati i u velikogoričkim i u splitskim kafićima. Jasno, i slobodnjaci su mu jedan od zaštitnih znakova, kao i prodornost, okomitost ali i sveukupna nogometna inteligencija. Radi se o igraču koji, ako još nije, vrlo brzo hoće postati spreman za novi veliki iskorak. Otprilike jednako velik kao kad je donedavno Kustošiju i Lučko zamijenio Goricom s kojom već drugu sezonu u nizu hvata nastup u Europi.
- On dribla i zabija u stilu Robbena, slobodnjake puca kao Pirlo ili Pjanić, a zna zasprintati poput Mbappea. Može biti malo pretjerano uspoređivati ga s takvim veličinama, ali zna biti i istina. Posebno je dojmljivo kako, primjerice, prima loptu i izvodi kornere - rekao je potkraj prošle sezone Damir Petravić, stručni sukomentator HNTV-a u njihovoj emisiji "Treće poluvrijeme".
Možda ovakve riječi daju naslutiti preuveličavanje talenta, ali Lovrićeva priča ide u tom smjeru.
- Počeo sam sa sedam godina u Ogulinu, potom išao u Karlovac, talijansku Bolognu, slovensku Belu Krajinu, Kustošiju, Lokomotivu, Lučko, opet Kustošiju i eto me u Gorici. Nekoliko puta želio sam odustati razočaran nekim stvarima u nogometu, ali predsjednik Kustošije Vlado Babić dvaput me izvukao na površinu i njega bih uz trenera Igora Jelića u Ogulinu izdvojio kao zaslužne za moj nogometni put do dolaska u Veliku Goricu.
Tamo je najprije igrao s njime, a onda i na teren stupio kao prirodna i legitimna zamjena za Iwayija Atiemwena, kada je potonji otišao u Dinamo. Na pravi je način iskoristio tu priliku, što sugeriraju i njegove brojke. Prošle je sezone zabio deset golova uz devet asistencija u HNL-u, dok je ove sezone na sedam pogodaka i četiri asista u svim natjecanjima. A sezona se praktički tek zahuktava.
Nakon izbacivanja Hajduka iz Kupa, ipak je ostao priseban, čvrsto na zemlji.
- Lijepo je kad su ljudi zainteresirani i navijači te žele, znači da igraš dobro i hvala im na tome. Navijači Hajduka su najbolji navijači u Hrvatskoj i svaka im čast, ali možda malo stavljaju i pretjerani presing na svoje igrače, jer traže da Hajduk preuzmu konce igre, a nešto se i nas pita - rekao je Lovrić.
U Lokomotivi svega 11 minuta
Iako je cijelu nogometnu sezonu 2017/18 Lovrić bio član zagrebačke Lokomotive, igrački ju je odradio u Lučkom (jesen) i Kustošiji (proljeće). Ipak, prije tih privremenih odlazaka, upisao je jedan nastup za momčad s Kajzerice. Čitavih 11 minuta nogometa. Dogodilo se to u 21. kolu sezone 16/17, točno 17. veljače 2017. na gostovanju u Puli. Lovrić je tada, u 79. minuti ušao umjesto lijevog braniča Siniše Rožmana, ali ni s njime u napadu Lokosi nisu uspjeli izjednačiti na Drosini pa je Istra 1961 slavila minimalnu pobjedu.