Tko je Krešimir Gojun? Tko je čovjek koji je manirom šahovskog velemajstora u samo nekoliko poteza potpuno razbucao Hajduk? U petak je naizgled djelovao kao netko tko je pretrpio težak nokaut u završnoj epizodi Igri prijestolja na Poljudu, da bi samo tri dana kasnije - ili je bolje reći dva dana, jer i istup navijačkog povjerenika Kristiana Petrica neupitno je dio pažljivo pripremljenog scenarija - krenuo je u protuofenzivu s kakvom se klub nije suočio u više od 100 godina bogate povijesti. Nakon Petrica štafetnu je palicu preuzeo Siniša Oreščanin. Posljedice su dramatične i Hajduk danas ponovno živi na rubu kaosa. Ili je možda najtočnije reći u kaosu...
Krešimira Gojuna na Poljud je prije točno tri godine doveo Ivan Kos, predsjednik koji je na svoj način počistio sve što je zatekao u klubu. U međuvremenu se Gojun u klubu utvrdio kao osoba s najvećom moći. Prvi je takvu tezu u eter pustio Zoran Vulić nakon smjene koju je doživio koncem prošle godine. Gojun je Vulićev napad lakoćom amortizirao da bi na njegovo mjesto instalirao Sinišu Oreščanina, mladog trenera koji ga već godinama slijedi. S Oreščaninom je Gojun zaokružio kompletnu trenersku priču na Poljudu. Svi treneri u Hajduku bili su njegov kadar, od onih koji vode djecu do trenera juniora Tolića, trenera Hajduka II Despotovića i trenera prve momčadi Oreščanina.
Krešimir Gojun
Jedino što je Krešimir Gojun još trebao 'osvojiti' kako bi u nogometnom smislu potpuno zavladao Hajdukom bilo je mjesto sportskog direktora. A tu ga je čekao neiskusni Saša Bjelanović, koji je ostavljao dojam čovjeka kojeg neće biti teško savladati. Bjelanović je već bio na izlaznim vratima prošloga ljeta, ali tada je nekako preživio. U borbama već izučeni Gojun čekao je pravi trenutak, a dočekao ga je u utakmici sa Šibenikom.
Je li Saša Bjelanović doista sugerirao Gojunu da bi bilo dobro Šibeniku izaći u susret u jako važoj utakmici s Hajdukom II? Dokaza nema, nikada ih neće ni biti, ali ostaje činjenica da je Hajduk II tu utakmicu uredno pobijedio. I da zbog toga nije smijenjen ni Gojun ni Despotović kao trener Hajduka II. Ostaje i činjenica da Gojun nigdje nije ni izjavio ni napisao da je Bjelanović od njega tražio da se utakmica izgubi. Dakle, materijalne štete nije bilo.
Ostao je međutim sukob. S jedne strane Bjelanović kojem sigurno nije odgovarala Gojunova moć i činjenica da mu Gojun kontrolira sve trenere, a s druge Gojun kojem smeta Bjelanović jer samo mu je on na putu da kontrolira - sve. U takvim sukobima, a oni su normalna pojava valjda u svim klubovima na svijetu, pobijedi onaj koji je bio jači, dok poraženi ispada iz utrke. I da je Gojunu toliko stalo do Hajduka - a u svom priopćenju to je ono što najviše ističe - onda bi se povukao i pustio da klub vode oni koji su ga nadjačali. Posebno zato što je Mario Brkljača - jedini svjedok koji bi eventualno mogao posvjedočiti o tome što doista dogodilo u "slučaju Šibenik" - bezrezervno stao na stranu Bjelanovića.
Nažalost, umjesto mira Gojun je izabrao kaos. U koji je svjesno uvukao i trenera Sinišu Oreščanina. Po istom receptu. Priopćenje u kojem se Hajduk uzdiže iznad svih, premda su posljedice zastrašujuće. Oreščanin još žešće nastavlja udarati po klubu u kojem se afimirao i stekao nogometno ime. Ali ne podnosi ostavku, kao što je nije podnio ni Gojun. Ostavka znači i oproštaj s otpremninom, a ona je obojici očito važnija od svetosti misije i riječi koje su iznijeli u svoijm priopćenjima. A nisu svjesni koliko bi neopoziva ostavka potpuno promijenila sliku o činu koji su napravili. Nisu međutim prvi koji nisu imali ni snage ni karaktera otići. Bez otpremnine...
Naravno da su Oreščaninovi dani na Poljudu odbrojani. Na životu ga drži samo teško razmuljivi postupak Uprave koja ga ne želi smijeniti. Zato da ga prisili na ostavku, jer tada otpremnine nema. Jadan je i takav stav Uprave, jer Hajduk za nekoliko dana kreće u sezonu, a trenira ju trener koji je već spremio kofere. I onda će igrači sutra biti krivi za loš rezultat.
Oreščanin
Jasno je i da rubrika odlazaka neće ostati samo na Gojunu i Oreščaninu. Gojunovi ljudi bespogovorno ga slijede, a one koji možda to neće htjeti, čekaju teški dani neizvjesnosti. Ne bismo bili ni u koži predsjednika Marina Brbića i Saše Bjelanovića. Gojun ne može dokazati da nisu nešto mutili, ali ni oni ne mogu dokazati da su potpuno čisti. A i ovako su Naš Hajduk i Torcida nezadovoljni s nekim potezima koje su povukli. I kako god bilo, oni su kao čelni ljudi kluba odgovorni za novi kaos s kojim je klub suočen. Jesu li ga mogli izbjeći? Oni koji bi htjeli na pravi način voditi veliki klub kao što je Hajduk morali bi pronači način. Zašto nisu potjerali Gojuna već nakon prve optužbe? Bez da su čekali što će reći NO. Pa ako treba i pod cijenu neopozive ostavke. Bez otpremnine!
Ovako je Hajduk u svojim Igrama prijestolja izgubio još jednu sezonu. A nije ni krenula...
