
Na kraju je ludovao, trčkarao i skakutao terenom s bakljom u ruci, mahao veselo dok mu se medalja klatila oko vrata. Druga u četiri dana. I još se danas priključuje reprezentaciji. Doista nije mogao biti bolji kraj sezone za Tonija Fruka, 24-godišnjaka kojeg je i sponzor lige nagradio kao najboljeg mladog (!?) igrača hrvatskog prvenstva.
A Radomir Đalović imao je osjećaja za to. Iako je utakmica bila daleko od riješene - da je Crepuljina bomba završila u mreži umjesto u vratnici, pucali bi se jedanaesterci - on je iz igre izvadio baš petoricu igrača kojima je to vjerojatno bila posljednja utakmica u Rijekinom dresu. Da pokupe zaslužene ovacije navijača kojima su ove sezone priuštili toliko radosti.
U 77. izišli su junak finala Kupa Nais Djouahra i Duje Čop, u 83. sjajni Niko Janković i taj nekad prgavi, ali beskompromisni borac Lindon Selahi, a u 89. Toni Fruk. Gledatelji ionako nisu sjedili, a cijelo to vrijeme praktički nisu prestajali pljeskati.
- On je prerastao našu ligu i normalno je da ode napraviti iskorak - priznali su i Mišković i Đalović govoreći o Fruku, dok se Djouahra emotivno opraštao fotografirajući se s obitelji ispred pehara.
Sad se Mišković, sportski direktor Darko Raić-Sudar i Đalović moraju primiti posla slaganja momčadi. Posve nove. I vjerovati u svoje pregovaračke sposobnosti da će novog Frukovog i Jankovićevog poslodavca nagovoriti da ih ostavi na Rujevici dok ne završe europska pretkola. Da, skupina Lige prvaka prevelik je zalogaj, ne skriva to ni Mišković kad govori o Fići i Ferrariju, ali Rijeka mora preskočiti samo jednog od tri suparnika u pretkolima Lige prvaka, Europske ili Konferencijske lige i završit će u skupini.
Kako to izgleda, doračava i primjer prošloga ljeta. U odnosu na prvu prvenstvenu utakmicu ove sezone, Rijeka je promijenila pola momčadi. A tako će biti i za dva mjeseca kad krenu nova iskušenja. Tada su, 4. kolovoza, u pobjedi 4:0 nad Šibenikom igrali Posavec, Galešić, Ivanović, Pašalić, Smolčić, Hodža...
Četiri dana prije ove, druge riječke fešte suze su tekle i na maksimirskom travnjaku. Martin Baturina plakao je znajući da se oprašta bez titule, Petru Sučiću drhtao je glas, Bruni Petkoviću tresla se usnica, oprostio se i Bartol Franjić, Marko Rog i Stefan Ristovski ušli su u završnici s klupe posljednji put mahnuti prema maksimirskim tribinama, odlazi i simpatični Moharrami, kao i Mbuku, Cordoba, Mmaee... za kojima nitko neće pustiti suzu. Neizvjesna je i Pjacina sudbina, Ademi ide prema Mariboru, Hoxhu želi Jakirović u Tursku...
Zanimljivo, za razliku od Rijeke, u Dinamovoj svlačionici su kraj sezone dočekali svi koji su počeli prvu utakmicu u kolovozu! Ali ona koja istrči na početku iduće sezone bit će posve drugačija... Bobanova čistka i smanjivanje ugovora zakačila je više od 15 igrača, računajuće one koji će se vratiti s posudbe i za njih vjerojatno neće biti mjesta ni sad.
A što onda tek reći za Hajduk? Ovacija i suza nije bilo u Šibeniku, Ivan Rakitić pustio ih je na oproštaju s Poljudom, od igrača koji su igrali na Šubićevcu odlaze Rusin i Trajkovski, oprostili su se Lovre Kalinić, Elez, Biuk, Mlakar, u izlogu su Pukštas, Sigur, Prpić, Hrgović...
I, baš kao Đalović u Rijeci, Gonzalo Garcia gradit će novu momčad. Uz veliku razliku što će je i on graditi oko ključnog čovjeka Marka Livaje, koji, čini se, ne ide nikamo. Prvu Hajdukvou ligašku utakmicu ove sezone igrali su Lovre Kalinić, Perišić, Šarlija, Moufi, Sanyang, Sahiti...
I Osijek se u jednom valu pozdravio sa sedam igrača koji su mu donijeli trećinu golova i Hernani, Dantas, Pušić i Soldo imali su važnu ulogu.
Tako da će ovoga ljeta iz top četiri hrvatska kluba otići 40-ak, možda i 50 igrača! I ‘ajmo sve ispočetka!
Komentari
3