Jedan od najzvučnijih događaja u dosadašnjem dijelu prijelaznog roka ovog ljeta na domaćoj nogometnoj sceni je nesumnjivo potpis Ante Vukušića za Varaždin. Poslije punih 11 godina igranja doslovno širom Europe, razdoblja u kojem je prokrstario prvenstvenim natjecanjima u čak deset zemalja, 32-godišnji napadač baš kako je najavio odlučio se za povratak u HNL i Hrvatsku.
- Presudna je bila želja da budem više s obitelji. Imamo dvije kćerke, starija ide u drugi razred, a mlađa bi trebala uskoro u vrtić. Stoga je povratak i želja da im budem što bliže bio moja prva i jedina opcija. Iako sam imao priličan broj ponuda s raznih destinacija. Najviše onih s prostora Azije, ali to bi značilo biti još dalje od svojih. Zvali su i neki klubovi iz Srbije, zašto ne reći da je bilo i poziva iz HNL-a - priča Vukušić.
Na kraju odluka je bila Varaždin, što je za mnoge ipak bilo iznenađenje?
- Nisam vezan ni uz jednu agenciju niti menadžere, ali odluku sam donio nakon što me kontaktirao moj dobar znanac Ivo Baričević, s kojim se inače poznajem od mojeg igranja u ljubljanskoj Olimpiji. Preporučio mi je Varaždin.
I sve je okončano doista brzo i bez ikakvih komplikacija. Prvi kontakti s predsjednikom Vitezom i sportskim direktorom Šafarićem samo su potvrdili ono što je bilo poznato o Varaždinu i dogovor je ostvaren uz obostrano zadovoljstvo. Kakvi su dojmovi poslije prva tri dana u novoj sredini?
- Doslovno odmah sam ušao na autobus i krenuo na pripreme ovdje na Pohorju. Moram reći da sam impresioniran kako su me primili vodeći ljudi kluba, kompletan stručni stožer, osoblje na katu, kao i suigrači. Momčad mi nije nepoznata, naprotiv, cijelu prošlu sezonu dosta detaljno sam pratio putem TV-a Hrvatsku ligu. Vidjelo se da momčad, iako je mlada, ima svoj prepoznatljiv stil igre. Uvjeren sam da u svemu tome mogu i ja dati svoj doprinos - rekao nam je jučer u vrijeme podnevnog odmora Ante Vukušić.
Inače, Ante Vukušić je peti igrač podrijetlom iz Sinja koji će odjenuti dres kluba iz Zagrebačke ulice. Led je probio u dolascima iz grada Alkara još u juniorskim danima Andrija Balajić, koji je sa 137 nastupa i 16 pogodaka ostavio najdublji trag. Slijedio je Ante Munivrana, branič koji je poslije svega 17 nastupa karijeru nastavio u zagrebačkom Dinamu.
Najnesretniji je bio Zvonimir Norac-Kevo sa samo tri prvenstvena nastupa poslije čega mu je lom noge zaustavio daljnju karijeru. Na popisu varaždinskih alkara nalazi se i Boris Pavić s 29 prvoligaških nastupa za tadašnji Varteks.