Niko Janković se ovog puta nije posebno opraštao od riječke publike. Ruku na srce, nije nakon poraza od Dinama bio ni trenutak za to, no mladi riječki ofenzivac vjerojatno je protiv Dinama po posljednji put nosio dres kluba u kojem je pronašao sve i u kojem se potpuno afirmirao kao uspješan, iznimno zahvalan i nevjerojatno motoričan igrač s brojnim kvalitetama. Naravno, postoje neke stvari koje će Janković morati i popraviti u svojoj igri, svjesni su toga i u turskom gigantu u koji bi, kako smo neslužbeno doznali, trebao i službeno prijeći ovaj tjedan, no one vrijednosti koje već sada ima sigurno su i više nego dobra početna točka za dodatni razvoj kod jednog od najboljih trenera na svijetu...
Hoće li to biti danas ili sutra, prekosutra, manje je bitna činjenica u poslu kojim bi Rijeka trebala dobiti gotovo šest milijuna eura odštete, a Janković ugovor života nakon kojeg će sigurno biti još bolji nogometaš. A da je dobar čovjek, iskren i pristojan mladić, sve samo ne obične nogometne karijere – to je dokazao praktički po dolasku na Kvarner. Rođen u Zagrebu, u kojem nikada nije dobio priliku koju je zaslužio, Janković je na put vrhunskog nogometaša krenuo zaobilaznim putem da bi potpunu afirmaciju stekao upravo na Kvarneru.
Rijeci je dao sve što je mogao, baš kao i ona njemu, prije svega mir i vjeru u njegove sposobnosti, počevši od Jakirovića preko Sopića do Đalovića. Svaki od trenera koji ga je vodio "kleo" se u njegove kvalitete, mijenjao mu pozicije na terenu kad je bilo najgore jer su znali da Janković to – može.
Nekad je to bilo odlično, nekad samo dobro, no baš nikada toliko loše da bi ga treneri stavili na klupu i uskratili mu minute. Uostalom, Janković je jedan od igrača s najviše minuta u šampionskoj Rijeci (odmah iza kapetana i vratara Martina Zlomislića) i jedan od svega trojice igrača koji su nastupili u svim utakmicama aktualne sezone. Njegov odlazak sigurno će na "muke" staviti Đalovića i stručni stožer, no to je realnost Rijeke, a ako netko zna kako nadomjestiti brojne odlaske, onda su to – Riječani.
Priča o zagrebačkom dečku iz Hrvaca, s izrazitim naglaskom dalmatinske Zagore i iskrenom ljubavi prema gradu koji teče i "svome" kvartu gdje je uvijek bio rado viđen, širokog zaraznog osmijeha i vrhunske radne etike, tako uskoro dobiva sretni epilog u Rijeci čiji će "uvijek" biti, baš kao i njegova obitelj koja nije propuštala utakmice na zapadnoj tribini Rujevice.
I kad jednom obuče neki drugi dres, srce će mu sigurno zatreperiti na spomen Rijeke. Navijači će ga pamtiti ne samo po asistencijama i golovima (onom šampionskom Slavenu svakako!), već i po onoj nesebičnoj borbenosti kojom je uvijek dizao momčad. A Rijeka će u njemu zauvijek imati "svog" dečka, dokaz da se nogomet (još uvijek) igra dušom jednako koliko i nogama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....