Maksimirski transferni paket ovog je ljeta isporučen u obliku dobre i loše vijesti. Dobra vijest kaže da Dinamo pojačava obranu strancima zanimljivih biografija koji pritom dolaze bez odštete.
Loša vijest? Klub na izlaznim transferima stranih legionara nikad nije zaradio ozbiljan novac i ta će se praksa teško promijeniti. Milijune je Dinamo ubirao prodajom vlastite djece koja se ovih dana, barem kada govorimo o obrambenim igračima, noktima drži za rub Jakirovićeva rostera.
Pod uvjetom da momčad igra s četvoricom u obrambenoj liniji, Dinamov defenzivni bedem trenutačno izgleda ovako: Pierre-Gabriel (Ristovski, Moharrami), Theophile-Catherine (Bernauer), Mmaee (Torrente, Perić), Ogiwara (Perković). Među desetoricom kandidata za dresove samo su dvojica vlasnici hrvatskih putovnica. Uslijed sezone obilježene ozljedama 30-godišnji Dino Perić u borbu za dres kreće sa začelja ove kolone, a ni dionice bitno mlađeg Maura Perkovića ne stoje osobito dobro čim ga posljednjih dana užurbano pripremaju za transfer.
Iako je potencijal 21-godišnjeg ljevaka međunarodno prepoznat (Transfermarkt njegovu vrijednost procjenjuje na pet milijuna eura), Dinamo bi ga u NEC Nijmegen mogao pustiti već za tri milijuna eura uz postotak od sljedećeg transfera.
Mamićeva renovacija
Htjeli ne htjeli, odjednom se vremeplovom vraćamo desetak godina unazad kada su braća Mamić renovirala Dinamovu momčad prebirući po second-hand dućanima diljem Europe i Južne Amerike. Calello, Morales, Soudani, Junior Fernandes, Henriquez, Tonel, Pinto, Machado, Goncalo, Eduardo (vratar), Sigali, Doumbia, Jonas, Dodo... Nastavite niz.
Bilo je u toj lavini i ozbiljnih nogometaša, Soudani je vjerojatno najbolji stranac u povijesti 1. HNL, Sigali i danas igra argentinsku ligu, Fernandes je driblinzima i golovima znao podići publiku na noge, a Tonel je nekoliko sezona figurirao kao obrambeni lider šampionske momčadi. Svi oni, međutim, stanu pod zajednički nazivnik - nisu imali preprodajnu vrijednost.
Ako ne računamo Eduarda Da Silvu, Danija Olma i Sammira, koji su u Dinamo sletjeli kao dječaci u pubertetu ili tinejdžeri, prošli školu i ravno iz nje zakoračili u prvu momčad te na odlasku ostavili bogatstvo, ostali su inozemni nogometaši na Maksimiru funkcionirali kao legionari. Posao bi odradili manje ii više uspješno, bogato se naplatili i produžili dalje uz simboličnu odštetu ili čak besplatno.
Ako se na trenutak vratimo Soudaniju, on je nakon pet zagrebačkih sezona prodan u Nottingham Forest za tri milijuna eura, dakle manji iznos nego što je Dinamo u njega uložio kroz odštetu i plaće. Više novca Dinamu je (izvor Transfermarkt) doznačio samo Ivo Pinto odlaskom u Norwich (3,7 mil. eura).
Samy Mmaee odgovara navedenom profilu. On dolazi s najboljim preporukama Vahida Halilhodžića, koji ga je uveo u marokansku reprezentaciju, i bez odštete, ali s bogatom nagradom za potpis (navodno 700 tisuća eura) te zajamčenim unosnim četverogodišnjim ugovorom.
Vruća roba
Možda će zacementirati obranu u tandemu s Theophile-Catherineom i odgurati Dinamo u zemlju Champions League blagostanja, ali ako danas-sutra krene dalje, bit će to prije pod njegovim, nego Dinamovim uvjetima jer igraču je već 27 godina i očito nije vruća roba za klubove iz liga Petice.
U međuvremenu će Moreno Živković i Jakov Gurlica, stoperi iz "plavog" inkubatora, još malo tesati umijeće na posudbama, iako s navršenih 20 više nisu tako zeleni.
U njihovoj je dobi Joško Gvardiol iza sebe već imao spektakularan transfer u RB Leipzig, a na tom je poslu Dinamo do danas zaradio 36 milijuna eura. Općenito su stoperi isklesani u Dinamovoj školi klubu osiguravali astronomsku zaradu.
Gvardiol je na vrhu poretka, ali nikako nije usamljen jer u klubu top 15 ukupnih izlaznih transfera s Maksimira iz "zadnjeg reda" nalaze se još i Josip Šutalo (Ajax, 20,5 mil. eura), Filip Benković (Leicester City, 14,5 mil. eura), Vedran Ćorluka (Manchester City, 13 mil. eura), Dario Šimić (Inter, 11 mil. eura) i Dejan Lovren (Lyon, 9 mil. eura), a vrlo blizu su im Igor Bišćan, Jozo Šimunović i Bartol Franjić.