Dokle će napumpavati cijene preko Dinama? Otkrivamo koliko su Modri zaista ponudili za dva hit-igrača

Puno se ovih dana priča o maksimirskih transferima, a što jest definitvno sigurno, Dinamo je odustao od Žana Vipotnika, ta priča je zaključena.

Modri su ponudili Mariboru 2,3 milijuna eura, dečki iz Dežele misle da je to premalo, pa ništa od posla. Nije se odustalo od Matije Frigana, ta informacija je provjerena, ta priča se nastavlja. Naravno ne u gabaritima koje traži ekipa s Rujevice. Ti gabariti su poprilično visoki, naime Rijeka je za Frigana tražila 6 milijuna eura, modri klub tu cifru sigurno neće platiti.

Dinamo je za Frigana ponudio 3 milijuna eura, a mogla bi se tu napraviti i neka dodatna priča, s nekim igračima koji bi mogli prema Rijeci. Recimo, neki riječki izvori nam kažu da je Sergej Jakirović jako zainteresiran za Luku Menala. Nije neko iznenađenje, Menalo je zaista kvalitetan igrač, visoke nogometne vrijednosti koji može biti itekakvo pojačanje za ‘Neveru s Kvarnera‘. U Dinamu se ove sezone nije naigrao, imao je manju minutažu od one koja se očekivala.

Kad smo već kod mogućih dolazaka, svakako će se probati dogovoriti s Lokomotivom transfer Lukasa Kačavende. Vjeruje se da će Božidar Šikić omekšati i da neće tražiti ‘avione i kamione‘. Kad se radi o Friganu i Kačavendi, plus se ogleda u tome što obojica karijere žele nastaviti u Dinamu.

Inače, sve ovo što je Dinamo ponudio za spomenute igrače nije nigdje verificirano na papiru, radi se o usmenim ponudama.

Zašto? Pa zato što nisu u Maksimiru ‘vesla sisali‘. Jer kad se pošalje službena pisana ponuda, onda klubovi s tom Dinamovom ponudom mašu prema nekim drugim adresama pokušavajući podići cijenu tim svojim nogometašima. Hrvatskim klubovima je omiljena disciplina napumpavati cijene preko Dinama.

Kad god se negdje pojavi priča o zainteresiranosti Modrih za nekog igrača, startaju se lupati cifre od kojih glava zaboli. Uz dodatak da klubovi odmah kazuju da su za njihove igrače zainteresirani i drugi razni klubovi iz inozemstva, koji jelte, nude puno veće cifre od onih koje nudi maksimirski klub. Jasno jest da se onda može postaviti logično pitanje; pa što se onda ti igrači ne prodaju za te ogromne iznose koji im se nude, zašto se uopće pregovara s modrim klubom koji nudi ‘kikiriki‘?