Filip Uremović treći je stoper kojeg su Bijeli angažirali ove sezone. Treći, a trebao bi po kvaliteti biti prvi, najbolji. Već su ranije Splićani uzeli Šarliju i Dialla koji je doduše doveden primarno kao alternaciju Melnjaku, ali se pokazao i kao rješenje za lijevog stopera. Uzmemo li kompletnu kalendarsku 2023., kada je doveden i Ferro, četiri su stopera Bijeli uzeli u posljednjih sedam mjeseci, a uz to stasala i dva domaća.
Vušković i Prpić su postali prvotimci, doduše, svatko u svoje vrijeme, s obzirom da se zbog ozljede Prpića nisu ni susreli na terenu. Šest stopera je ušlo u momčad, dva su u međuvremenu napustili poljudsku svlačionicu (Awaziem i Borevković), ogromna je fluktuacija na stoperskim pozicijama, a po svemu sudeći ne nazire se kraj. Jer Vušković je na izlaznoj rampi, Prpić je već otišao na posudbu u Radomlje, a novo ruho jesenskog Hajduka trebao bi obilježiti upravo angažirani Uremović.
Pitanje što će bit s Ferrom
S pet stopera Hajduk ulazi u ambicioznu jesen, realna je pretpostavka da će prvi tandem biti Uremović i Šarlija, drugi Elez i Diallo, a pitanje je što će biti s Ferrom. Pet iskusnih, nitko mlađi od 26 godina, svi redom igrači internacionalnog iskustva. Pogledamo li godine unatrag, odavno Hajduk nije imao stopere takvih karakteristika, igrače bogatog internacionalnog iskustva.
Već godinama Hajduk je u potrazi za stoperima, pri čemu prednjače povratnici iz hrvatskih klubova. Šarlija i Katić su igrali u Belupu, Borevković u Rudešu, Elez u Hajduku i Rijeci, dok je Uremović bio igrač Dinama. Nesporno je Uremović među spomenutim stoperima najveće ime uz Nikolu Katića koji je igrao u Rangersu i pritom također bilježio pozive za reprezentaciju. Uremović po svim karakteristika iz životopisa trebao biti veliko pojačanje, ali pustimo neka vrijeme pruži potvrdu ili demanti, ovisno o tome kako će 26-godišnji Požežanin odigrati u bijelom dresu. Šarlija se do sada potvrdio kao pojačanje na stoperu, vidjet ćemo hoće li i Uremović. Zanimljiva tema, jer prethodnici nisu bili takvog kova. Uglavnom bi se zadržavali po jednu sezonu u Hajduku s tim da je najdulje izdržao Stefan Simić. Istina, nije se previše naigrao, ali na Poljudu je odradio kompletni ugovor od četiri sezone.
Od posuđenih igrača nijednom nije otkupljen ugovor, čak ni Ferru koji je naposljetku angažiran kao igrač Benfice koji se u tom trenutku nalazio u Vitesseu. S posudbe u Hajduku vraćen je Ferro u matični klub, isto kako se ranije radilo s Mujakićem, Velasquezom, Terzievom i Čosićem, te kasnije s Katićem, Awaziemom i Borevkovićem. Zato je pozitivna činjenica da trenutno u kadru nema stopera na posudbi, jer iskustvo govori da je izvjestan njihov povratak nakon jedne sezone.
Domaći su punili kasu
Tražili su se stoperi iz dopunske selekcije, Uremović je čak 21. stoper koji je stigao na Poljud u proteklih 10 sezona. Brojka zaista fascinira tim više što ćete se teško sjetiti nekog da je ostavio dublji trag. Kratko su ostajali, a ruku na srce, njihova izdanja na travnjaku nisu ni izazivali suradnju na dulje staze. Uz čast rijetkim iznimkama.Pored dovođenja stopera stvarali su na Poljudu i središnje braniče iz svog “inkubatora”.
Gledajući kroz brojke lako se može zaključiti da su Bijeli na tri stranca stvarali jednog domaćeg stopera. Sedam je stopera promovirano u prvotimce kroz poljudski inkubator, ali kako to biva, domaći su momci radili najbolji posao za klub. Mario Vušković je prodan za ukupno četiri milijuna eura koliko su koštali posudba i otkup. Stariji Vušković rekorder je u iznosu dobivenom za obrambene igrače s Poljuda u recentnom razdoblju. Samo je Igor Tudor bio na toj razini, još davne 1998. kada je za 3,70 milijuna eura (po Transfermarktu) prešao u Juventus. Čeka se službena potvrda prema kojoj bi Mariov mlađi brat Luka Vušković sredinom rujna postao najskuplji stoper, ali i igrač Hajduka s izlaznim transferom od 10 milijuna eura. Do tada je Mario prvi u Hajduku, ali i obitelji Vušković. Ostali stoperi iz omladinske škole, osim braće Vušković, nisu u proteklih 10 godina napravili transfere za pamćenje, dok je od dovedenih stopera prvoplasirani Ardijan Ismajli sa 2,2 milijuna eura realiziranim u jesen 2020. pri odlasku u Speziju.
Iznimka je Ismajli i u segmentu izlaznih transfera sa stoperima-strancima, jedini je inozemni stoper koji se s Poljuda prodao za osjetniji iznos. Čak i jedan od rijetkih koji je uopće realizirao transfer. S druge strane, Ferro je rekorder s plaćenom odštetom od 550.000 eura, s najvišom cijenom koju su Bijeli u posljednjih 10 godina platili u dolasku stopera. Najčešće su središnji braniči dolazili na posudbu ili gratis, stoga ne čudi da je Hajduk uglavnom ostajao bez zarade sljedećeg transfera. Ali, zato su domaći punili kasu.
No, problem je što ne izbacuje svaka generacija stopere poput braće Vušković koji bi Bijelima zajedno trebali donijeti fantastičnih 14 milijuna eura!