Hajdučki puk je opet u posebnom raspoloženju, tresu se od uzbuđenja, ali i neizvjesnosti premda nisu u pitanju utakmice u kojima se odlučuje o trofejima već se radi o pitanju hoće li sportski direktor "bijelih" Nikola Kalinić izvesti još jedan mirakulozni transfer. Prvi takav potez bilo je angažiranje talijanskog trenera Gennara Gattusa, drugi, moglo bi se čak kazati trijumfalan potez trebalo bi biti privođenje jednog ili čak dvojice svjetski priznatih asova – Edina Džeke i Ivana Rakitića.

Navijači Hajduka su logično nestrpljivi, voljeli bi znati nešto konkretniji, barem u nekim postotcima, kolike su mogućnosti da za Hajduka sljedeće sezone zaigra tandem Džeko&Rakitić ili barem jedan od njih, što bi predstavljalo izvanredno snaženje momčadi. I to posebno s razlogom da će Ivan Perišić barem na startu pomagati "bijelima" da se probiju na europskoj sceni do grupnog nadmetanja (moguće je i da odustane od zova petrodolara iz Saudijske Arabije), te također sa značajnim pomakom u odnosu na ponašanje Marka Livaje, ali i drugih prvotimaca.

JOSE BRETON/NURPHOTO/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA Jose Breton/nurphoto/shutterstock Editorial/profimedia

Gattusov dril

Radi se o tome da s talijanskim trenerom nema zezanja, Gattuso nije "mali miš" kako se donedavno tretiralo kako stručnjake, koji su privremeno vodili "bijele", tako i one koji su se kandidirali za taj angažman.

Jedna od ključnih poluga Ringhia u radu na Poljudu sigurno je veteran u liku Perišića, koji je stekao reputaciju, da se tako kaže, svjetskog prvaka ne samo po igračkim kvalitetama, nego i u odnosu na njegov sportski život i tretman treninga. No, bez obzira na zagarantiranu nepopustljivost Gattusa ipak treba vjerovati da će on naći pravu mjeru glede nepokolebljivosti da su treninzi jedini pravi lijek za stvaranje pobjedničke momčadi, te da bi Džeko i Rakitić, premda vrhunski profesionalci, dobiti određene popuste. Koji neće poremetiti momčadsku harmoniju što bi moglo značiti da će pojedinci igrati tako i toliko kako bi njihove usluge bile maksimalne.

ANTONIO BALIC Cropix

U prošlim vremenima, konkretno u doba predsjednika Tita Kirigina navijači Hajduka navikli su da su u tabor "bijelih" iz drugih klubova dolazili baš najbolji. Tako su se dogodila brojna moćna pojačanja, neka od njih toliko neočekivana da su izazvali istinsko divljenje navijača (jedan od primjera je transfer Džemaludina Muovića iz Sarajeva, u to vrijeme najpoželjnijeg napadača bivše države, jednako kao i angažmani Dragana Holcera i Blaža Sliškovića). Takva situacija se dogodila kada je u siječnju 2005. na Poljud stigao Niko Kranjčar (zahvaljujući ulaganjima Franje Pašalića i Igora Štimca), pa je dočekan i praćen od zračne luke u Resniku do stadiona na Poljudu od desetak tisuća razdraganih navijača splitskog kluba.

San ili java?

Hoće li Džeko i Rakitić ili jedan od ta dva igrača svjetskog kalibra zaista pojačati Hajduka, pa tako upotpuniti moć momčad "bijelih" još uvijek ne neizvjesno, ali već pokušaj, to nastojanje da dođe do njihovog angažmana zaslužuje naklon aktualnoj upravi, u prvom redu Nikoli Kaliniću.

Jer, to je na tragu realizacije one iskonske poruke čvrstog jezgra Torcide iz vremena Branka Slivara, kao jednog od čelnika navijačkog korpusa, koji je tumačio da je "za Hajduka dobro mora biti samo najbolje". Na tom tragu se ponašao i bivši predsjednik Lukša Jakobušić, kad su, na bazi njegovih sposobnosti, realizirani povratci Livaje, Lovre i Nikole Kalinića i Ivana Perišića, pa i Filipa Krovinovića, kao pojačanja. Eto, tako uoči starta u novu sezonu ljubitelji splitskog kluba, zasad, imaju makar snove. Hoće li postati realnost, vidjet ćemo...