Malo je danas napadača najviše kategorije, oni su već po najvećim klubovima, poput Mbappea, Yamala, Dembelea, Salaha, Kanea, Haalanda, a novca na tržištu je puno pa ne čudi što iz dana u dan čitamo o golemim transferima likova koji su u najboljem slučaju A2 klasa, ako nisu i B klasa.
Englezi ne štede. Liverpoola je iz Leverkusena doveo Floriana Wirtza koji jest A1 klasa. to je vjerojatno najznačajniji posao ovog ljeta na Otoku, i premda rekordan razumljiv za razliku od nekih drugih. Platio ga je 125 milijuna eura te ga stoga spominjemo iako je Wirtz polušpica, a ne napadač i dosta prava kvaliteta. No, dalje... Liverpool je za Francuza Huga Ekitikea iz Eintrachta dao 80 milijuna eura plus 11,5 milijuna bonusa, za dečka koji je u PSG-u bio peta špica, da bi u Eintrachtu protekle sezone dao 22 gola, od toga 15 u prvenstvu, četiri u Europskoj ligi i tri u Kupu.
Manchester United je doveo desno krilo Bryana Mbeuma za 75 milijuna eura i napadača Matheusa Cunhu za 74,5. Chelsea je platio za Jamiea Gittensa 64,30 milijuna eura, Tottenham za desno krilo Mohammeda Kudusa 63,80 milijuna eura. Centarfor Joao Pedro je došao za 63,70 milijuna eura u Chelsea, a Anthony Elanga u Newcastle za 61,40. Arsenal je dao na Nonija Maduekea 55,40 milijuna eura, a čeka se da riješi Šveđanina Viktora Gyökeresa. Goleme cifre isplaćene su i za veznjake i braniče, ali napadači ovog ljeta dominiraju.
Hrvatski menadžer Franjo Vranjković, koji puno radi u Engleskoj, također je potpisnik jednog velikog posla, prijelaza veznjaka Senegalca Habiba Diarre iz Strasboruga u Sunderland za 31,5 milijuna eura.
- Direktori engleskih klubova igraju se s tuđim novcem – kazao nam je Vranjković na pitanje zašto su kočnice otpuštene, zbog čega su granice pale čak i za imena koja nisu svjetske bombe.
- Svi klubovi imaju privatne vlasnike, a ti ljudi ni sami ne znaju koliko su bogati. Njihovi direktori mogu trošiti kao ludi. Istina, od prošle godine dogodila se velika promjena. Bili smo navikli da englesko tržište reagira tek u posljednjih deset dana prijelaznog roka. Ranije miruju, motre, naprave nešto sitno, a onda u finišu udare i nižu goleme poslove. Sada su stvorili novu priču. Nije im cilj parirati Saudijskoj Arabiji, nego međusobna utrka.
Između dvije sezone pale navijače...
- Saudijska Arabija sve više skuplja dvije vrste igrača – stare zvijezde i mlade koji nisu igrali za A reprezentaciju države iz koje dolaze kako bi ih jednog dana mogla pozvati u svoj nacionalni sastav. Cilj im je napraviti ono što je uradio Katar u rukometu – jasan je Vranjković.
To je strategija za Svjetsko prvenstvo 2034. godine kad će biti domaćini.
- Mete su im prvenstveno afrički igrači muslimanske vjere. Igrači s naših prostora ne mogu podnijeti specifičnu vrućinu i posebnosti klime Saudijske Arabije, krepavaju tamo. To se vidi.
Saudijci i dalje mogu rušiti rekorde, ali kad Englezi plaćaju ne škrtare.
- Jako ga puno imaju i klubovi se međusobno natječu tko će dovesti kojeg igrača za koliko. U Engleskoj je bilo kao nekadašnji dvoboji na Divljem zapadu, dva kauboja sjede, onaj koji prvi migne prstom izgubio je, bit će upucan. Netko je to promijenio pa sad rano kreću u kupovinu i od toga rade dodatan show. Tržište u Premier ligi luduje.
Dvadeset klubova najvišeg ranga dosad je na plaćanje odšteta potrošilo 1,8 milijardi eura. A financijski fair-play? Kako to rješavaju?
- FIFA je donijela neka nova pravila 2023. godine, no jedno je sustav FIFA-e i UEFA-e, a drugo britanski zakoni. Recimo, jedan Chelsea kad plati kaznu UEFA-u to prikaže kao poreznu olakšicu. Što se tiče financijskih kazni njima je to potpuno svejedno.
Vranjkovića je za transfer Diarre angažirao Todd Boehly koji je vlasnik Chelseaja, ali i Strasbourga.
- Imao me u registru kad sam doveo u Chelsea Edena Hazarda, iako je to bilo Abramovićevo doma. Zna da sam poznavao Roberta, oca mladog Kyrila Louisa-Dreyfussa koji je vlasnik Sunderlanda. Pitao me mogu li donijeti Strasbourgu više od 22 milijuna funti. Rekao sam da mogu, donio sam 30 milijuna funti.
Prije dvije godine Manchester City je učinio Joška Gvadiola najskupljim braničem u povijesti plativši RB Leipzigu 90 milijuna eura. No, od tada nema velikih transfera Hrvata u Premier ligu. Što je razlog? Nemamo dovoljno zanimljive igrače za to?
- Trenutačno Hrvatska nema igrače za Premier ligu. Luka Vuškovića je kao vrlo mlad potpisao za Tottenham i sada je debitirao na pripremama. Josip Šutalo je sebe vidio u Engleskoj, ali to nije upalilo, iako mu je to san. U Ajaxu kažu - Šutalo je robot, nikad ne govori ništa, samo radi kao stroj. U Engleskoj da bi bio zvijezda trebaš komunicirati, prodavati osmijehe i priče, to Šutalu nije prirođeno. To mogu Gvardiol i Vušković, to je za njih, oni su uvijek spremni na osmijeh. Osim toga jaki su, agresivni, ne libe se udariti, ali i znaju strpjeti udarac. Pravi igrači za Premier ligu u kojoj će i Vušković jednom biti zvijezda. Međutim, po načinu igre značajnog broja klubova to čak i nije primarno naše tržište – ustvrdio je Franjo Vranjković.
Iz godine u godinu nižu se promašaji. Skupo plaćeni igrači ne opravdaju očekivanja, navijači se ljute, oštri medijski kritičari im se rugaju. Bit će toga i među navedenim imenima pred koja su prostrli zlatne sagove. Prvaci u tome su posljednjih godina Manchester United, primjerice s Rasmusom Höjlundom i još mnogima, pa Chelsea, koji je u tri godine investirao 1,5 milijuna eura, i drugi klubovi tako redom. Darwin Nunez je sigurno preplaćen u Liverpoolu, nisu ga se ni riješili, no to im nije smetalo da plate nove paprene odštete. Nogometna industrija ne poznaje granice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....