Dolazak Ivana Rakitića u Hajduk i Hrvatsku nogometnu ligu senzacionalan je događaj. Za Hajduk i hrvatski klupski nogomet! Karijera 36-godišnjeg veznjaka pripada okviru top igrača, koji je osvojio 17 trofeja svih razina s klubovima, a oplemenio ju je izvanrednim doprinosom osvajanju srebrne medalje Hrvatske na Mundijalu u Rusiji.
Najupečatljivija faza njegove profesionalne karijere, koja će u HNL-u ući točno u 20. godinu, odigravala se u jednom od najslavnijih svjetskih klubova, FC Barceloni. Tamo je od 2014. do 2020. igrao u fantastičnoj momčadi s Messijem, Neymarom, Iniestom, Suarezom, Busquetsom, Danijem Alvesom, Piqueom, Albom i drugima, koji su osvojili 13 trofeja, od španjolskih liga, (Super)kupova, preko Lige prvaka do europskog Super kupa i svjetskog klupskog prvenstva...
Ivan Rakitić u toj momčadi, kao i u dvije ere u Sevilli (2 Eurolige), više u prvoj, bio je među glavnim protagonistima. Njegove brojke puno govore (Barca 310 utakmica, 35 gola i 42 asistencije, Sevilla 323, 51+63), ali najviše je od svega kazuju igre na terenu. Fama kako je Rakitić najpodcjenjeniji vezni igrač je samo još jedna od površnih priča. Čovjek koji je bio lider jake Seville, kapetan, čovjek koji se izborio da bude protagonist u najmoćnijoj generaciji Barcelone, čovjek koji je najposljetku doživio da se Hrvatska “rukama i nogama” bori da ga privoli igrati za Vatrene, u kojoj je od 106 nastupa u 90 bio starter, i te kako je bio respektiran kao igrač. Da nije, nema šanse da bi ostvario tako veliku karijeru.
U Hrvatskoj takvi igrači, kad su mladi, teško prolaze. Jer ovdje je puno struke zamijenilo nogomet za gladijatorsku borbu
Kad igrač s takvom karijerom dolazi u HNL, to je najsnažniji promotivni spot za ligu. Ona vapi za velikim imenima jer obično su pravci takvih potencijala obrnutog smjera. Veliki potencijali koji će postati veliki europski igrači u pravilu odlaze iz HNL-a. Točno je, Rakitić dolazi sa 36 godina i nije u punoj snazi. No, kad netko ima takvu klasu, onda će u konkurenciji HNL-a jednostavnije kompenzirati određene fizičke deficite i nametnuti svoj forte. Uostalom, Ivan Rakitić je to demonstrirao praktično tijekom cijele karijere, od dana kad je bio mlad igrač i iz Basela preko Schalkea krenuo na (naj)višu razinu, u Španjolsku. Gdje, suprotno tezama kako je lakše igrati u odnosu na Premiership jer je ritam bitno umjereniji, trebate biti fizički u dobrom potencijalu i tehnički više razine.
U Španjolskoj “svi igraju”, klubovi s vrha i oni iz donjeg dijela tablice, svi dobro trče, i miks tih faktora je doprinio da u Europi imaju dominaciju. Eto, Rakitić je upravo tim faktorima, dobrom fizičkom razinom i nadasve visokom tehničkom vještinom, postao veliki igrač u velikom klubu. Bez obzira što nije imao hitrinu ili visoku razinu agresivnosti. Rakitić je igrač koji brže misli i vidi ono što drugi tek trebaju vidjeti. U toj razlici je nametao svoj forte...
U Hrvatskoj takvi igrači, kad su mladi, teško prolaze. Jer ovdje je puno struke zamijenilo nogomet za gladijatorsku borbu. Rakitićev dolazak bit će promocija igrača koji znaju, uz njegovu prezentaciju kako funkcionirati u nogometu koji nameće agresivnost. Zato je jako dobro što dolazi u HNL, i što će svojim stilom igre, ponašanjem i aurom koja ga prati, oplemeniti domaće nogometno natjecanje.
Rakitić je u 19 godina imao crescendo karijere zato jer je, prije svega, bio timski igrač
Ivan Rakitić je, bitno je podsjetiti, pojedinac. Odavno istinski mudraci struke ističu kako se još nije rodio taj pojedinac, ma kako moćan bio, koji može napraviti više od jedne momčadi. Euro kojeg smo gledali donedavno je upravo u tom smjeru najviše potvrdio tu drevnu istinu. Španjolska nema najmoćnije pojedince, ali zato ima najmoćniju momčad. Barcelona u kojoj je stolovao Rakitić imala je najboljeg na svijetu, Lea Messija, ali bez ostalih aktera ne bi on ni približno ostvario ono što su zajedno ostvarili.
Ivan Rakitić je u 19 godina imao crescendo karijere zato jer je, prije svega, bio timski igrač. Da bi davao najbolje od svojih potencijala Hajduku, Rakitić treba biti u momčadi koja će imati glavu i rep, a u kojoj će on tada diktirati geometriju i ritmove igre. Kao što je to činio u Barceloni, Sevilli, Hrvatskoj. Ukoliko Hajduk ne bude bio momčad, kompaktan i kolektivno nastrojen team, Rakitićev doprinos neće moći biti na razini koja se od njega očekuje.
Uvjerljiv je dojam da Gennaro Gattuso tu osnovu nogometa tretira kao sveto pismo. I to je dobro za Hajduk, Gattusa, Rakitića i sve ostale. Uhvati li se takav sklad momčadi, uvjereni smo, bit će to nova lansirna rampa i za ponovni iskorak Livaje i drugih individualnih vrijednosti, koje su se grčile u manjku logike nogometa i pripadajućih pristupa.