U nogometnom Turopolju 2025. godina najviše će se pamtiti po privatizaciji HNK Gorica, koja je u listopadu prešla u ruke novog predsjednika Ilije Karamatića. Nakon 16 godina s predsjedničke funkcije povukao se Nenad Črnko, koji je 2009. osnovao klub na tradiciji velikogoričkog Radnika i licenci Poleta iz Buševca.

Črnko je velikogorički kolektiv ljeta 2018. doveo u elitni rang hrvatskog nogometa i učinio ga stabilnim prvoligašem, a jedan od najvažnijih detalja za rad i funkcioniranje bili su unosni transferi koji su započeli 2019. godine prodajom Iyayija Atiemwena u Dinamo za više od dva i pol milijuna eura. Potom su prodani i Farouk Miya, Cherif Ndiaye, Marijan Čabraja, Kristijan Lovrić, Hrvoje Babec i Dominik Kotarski, ali ljeto 2022. bilo je i posljednje u kojem je Gorica dobro tržila i na transferima Babeca u Rigu i Kotarskog u solunski PAOK uprihodila oko 2,5 milijuna eura.

Nakon toga krenule su sušne godine u kojima se nije mogao napraviti transfer ni od pola milijuna, a kamoli više, što je bio ključni razlog da Črnko krene u potragu za strateškim partnerom, koja je završila dolaskom privatnog vlasnika Karamatića. Pritom je važno reći da Grad Velika Gorica i dalje izdvaja sredstva za omladinsku školu Gorice, tako da je klub, kao i njegov stadion, još uvijek javno dobro svih građana prijestolnice Turopolja.

Pronalazak zlatne koke

HNK Gorica godišnje troši između četiri i pet milijuna eura, a kada je krajem 2024. ulazio u klub kao izvršni dopredsjednik, Karamatić je uplatio zajam od tri milijuna eura, čime je najavio privatizaciju koja će uslijediti godinu kasnije. Financijsko poslovanje tako je vraćeno u normalu, ali pitanje transfera opet će ostati akutni problem jer bez zarade od prodaje igrača dugoročno je jako teško poslovati. S tim se Karamatić vrlo hrabro zasad suočio, a može li u aktualnom kadru trenera Marija Carevića pronaći neku “zlatnu koku” ili više njih, nije jednostavno za prognozirati.

Primjer koji mu neće ići u prilog je onaj kapetana Jurice Pršira. Kada je prije nekoliko dana stranica Transfermarkt ažurirala vrijednosti igrača svih članova SHNL-a, kao uvjerljivo najskuplji u Gorici ostao je upravo Pršir čija je cijena 1,5 milijun eura. Drugi je slovenski desni bek Žan Trontelj s 800 tisuća, treći španjolski vezni Iker Pozo, koji je procijenjen na 750 tisuća, dok su napadač Filip Čuić i veznjak Ante Kavelj na 650.000.

Zanimljivi Vrzić

Međutim, što Gorici vrijedi ta procjena od milijun i pol za Pršira kada mu ljeta 2026. ističe aktualni ugovor i može otići bez eura naknade. Novi ugovor 25-godišnji Pršir nije želio potpisati, što znači da bi Gorica mogla nešto utržiti samo ako bi ga prodala ove zime. Vlak prave zarade je, čini se, prošao, a kada bi kapetan sad otišao, samo bi se značajno oslabila momčad za koju trener Carević ionako kaže da treba pojačanja. Pozo i Trontelj također imaju 25 godina, s tim da je Slovenac posuđeni igrač ukrajinske Zorje, dok su 22-godišnji najbolji klupski strijelac Čuić, a pogotovo mladi reprezentativac Kavelj (20), možda i jedini u kombinaciji za ozbiljan i unosniji transfer.

Kavelja prati nekoliko klubova, između ostalih i iz prve francuske lige, a jako dobre igre u prvom dijelu sezone honorirao je i Transfermarkt. Njemu je najviše rasla projicirana vrijednost, bio je na 250, a sad je 400 tisuća eura skuplji, premda ga u Gorici vjerojatno ne bi dali ispod milijuna. Zanimljiv eksponat može biti i U20 reprezentativac Luka Vrzić, koji je na 450 tisuća eura procijenjene vrijednosti.

Što će donijeti zimski prijelazni rok ne zna se, ali da Gorici u budućnosti opet treba zarada od prodaje igrača, to znaju i ptice na grani...