Hajduk je - sada je to i službeno - prošlu godinu završio s minusom od 10,7 milijuna eura. Nije to dug koji sam za sebe zvuči posebno alarmantno, ali ono što brine je činjenica da nitko ne zna koliki je zapravo Hajdukov ukupni dug, a jasno je kako je daleko veći od duga napravljenog u 2024.
Hajdukov predsjednik Ivan Bilić stručnjak je za financije i sigurno dobro zna koliki je ukupan minus, a vidjet ćemo koliko je sposoban pronaći način na koji bi se počeo sanirati, prije nego što preraste u iznos koji bi opasno zaprijetio Hajdukovoj egzistenciji. Ako će Bilić uopće biti u prilici to raditi, jer na ljeto će se održati izbori za nove članove Nadzornog odbora, a oni će vjerojatno potražiti neke nove ljude koji bi vodili Hajduk...
Pustimo Bilića i izbore po strani, navijači Hajduka pitaju se koliko trebaju biti zabrinuti za Hajdukovu financijsku stabilnost? Blagajna je na Poljudu evidentno prazna, što je uvijek veliki problem. Službeno iznesenom minusu od gotovo 11 milijuna eura, te minusima iz prethodnih godina, dodajte novi koji je već napravljen u ovoj godini, a koji sigurno nije mali. Hajduk (ni) u siječnju nije prodao nikoga, tako da klub nije u stanju prihodima pokriti mjesečne troškove koji iznose blizu tri milijuna eura.
Hajduk se stoga po pitanju novca snalazi na sve načine načine, a logično je da se najviše oslanja na pozajmice i famozne faktoringe. Pozajmice jednog dana moraš vratiti, a faktorinzi u bankama znače da se Hajduk odriče 10 posto prihoda kojeg je ostvario, a koji mu tek treba sjesti i biti neka sigurnost u budućnosti. S faktoringom se te sigurnosti odričeš.
Međutim, "financijsko kemijanje" ima svoje granice, te je stoga Ivan Bilić itekako svjestan činjenice da će na ljeto morati prodavati igrače kako god zna. S druge strane, očito nije svjestan da njegovo javno priznanje loše financijske situacije te nužde za prodajom igrača automatski ruši tržišnu cijenu igračima. Sada svi klubovi znaju da je Hajduk o ozbiljnom problemu te će ga ucjenjivati s manjim iznosima za igrače u izlogu. Bilić je sve te problematične stavke trebao malo spretnije zamotati u celofan.
Nema puno tajni glede imena igrača na kojima će Hajduk na ljeto pokušati zaraditi novac. Pričamo o šest mladića - Bruno Durdov (17), Roko Brajković (19), Dominik Prpić (29), Rokas Pukštas (20), Niko Sigur (21) i Šimun Hrgović (21). Može Hajduk zaraditi i na prodaji Marka Livaje (31), ali s kakvim posljedicama po rezultate?
Koliko vrijede Hajdukovi mladi igrači? Na Poljudu su za Rokasa Pukštasa prošlog ljeta tražili 10 milijuna eura. Iza njega je bila sjajna sezona koju je okrunio sa sedam golova. Što su sjajne brojke za veznjaka od 19 godina, koji je tako mlad postao stup momčadi. Nažalost, u ovoj je sezone Pukštas zabio samo jedan gol, te je od stožernog igrača potonuo do statusa pričuve s dosta skromnom minutažom. Koliko sada vrijedi Pukštas? Realno mu je cijena prepolovljena, a prošlog je ljeta najveća ponuda za njega iznosila oko šest milijuna eura uz određene bonuse.
Može li Hajduk za Durdova dobiti pet milijuna? Ili za Prpića četiri? Možda, ali u to ni izbliza ne možeš biti siguran kao što Dinamo može biti siguran da će za Martina Baturinu dobiti 20 milijuna plus bonuse, odluči li ga prodati. Dinamo te ponude već ima stolu, a Hajduk nema ni jednu.
Zato je teško procijeniti što će Hajduku donijeti predstojeće transferno ljeto. S osvojenim naslovom prvaka igračima bi cijene nešto porasle, ali Hajduk ni izbliza nema igrača klase i potencijala Luke Vuškovića, kojeg je Tottenham kupio za 12 milijuna. Mnogi tržišni parametri sugeriraju da će Hajduk morati prodati barem četiri talenta kako bi se domogao u startu nužnih 10 ili možda 12 milijuna.
S druge strane, Hajdukove financije imaju i neke vrlo zdrave temelje. Hajduk je bez izlaznog transfera i europskih nastupa u prošloj godini uspio uprihoditi impresivnih 25 i pol milijuna eura. Hajduk je samo od ulaznica zaradio 6,4 milijuna, što je frapantan podatak za hrvatske prilike. Fantastični su i prihodi od sponzora (4,2) te komercijalnih proizvoda (9,2). Svi hrvatski klubovi zajedno teško mogu bez transfera i europskih utakmica uprihoditi 25 milijuna, što je uspjelo Hajduku.
Međutim, u oči bode činjenica da je Hajduk samo na plaće igrača u prošloj godini potrošio 14 milijuna. Toliki novac na plaće mogao bi se opravdati samo s igranjem u Ligi prvaka ili Europskoj ligi, a Hajduk se godinama ne može približiti ni igranju u Konferencijskoj ligi.
Hajduk je još uvijek u vrlo realnoj poziciji da osvoji naslov prvaka, što bi u mnogome promijenilo pogled prema onome što na Poljudu moraju na ljeto napraviti. Kako ćeš uzeti naslov pa pojeftiniti svlačionicu? Kako će to navijači prihvatiti? Da bi se izbjegao takav scenarij, Hajduk bi uz naslov prvaka morao izboriti ulazak u Ligu prvaka, ili barem Europsku ligu, a put do toga bit će iznimno težak, realno previše težak za aktualnu momčad. Sama titula prvaka neće biti dovoljna da hrani tako skup klub, odnosno tako skupu svlačionicu. Bez titule Hajduk eventualno može samo do Konferencijske lige, a ona neće moći donijeti dovoljno veliku financijsku korist.
Što je na kraju Hajdukova realnost? Mobilizirati kompletan klub kako bi se osvojio naslov prvaka, a nakon toga racionalno krenuti u slaganje jeftinije i tržišno potentnije momčadi. A sve je to dug proces, koji ne možeš napraviti rezom i kojim bi trebao upravljati netko tko iznimno dobro poznaje nogometne zakonitosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....