Hrvat nakon transfera koji je sve ostavio u šoku: ‘Bilo je toliko poziva i poruka, ni sam nisam svjestan svega‘

Nogometna priča Jakova Medića (24) jedna je od onih koje zaslužuju mjesto u nogometnim udžbenicima, posebno u poglavlju o tome kako se rad, upornost, vjera i strpljenje mogu vratiti na pomalo nevjerojatan način. Mladić kojeg s 19 godina nije želio niti jedan hrvatski drugoligaš završio je u - Ajaxu. Jakov tako već sada mirne duše može svima poručiti - isplatilo se!

- Iskreno, još sam pomalo nesvjestan svega što se dogodilo i polako pokušavam spustiti emocije, vratiti život u svoju kolotečinu, ali nije lako jer toliko je poziva, poruka, a i stvari koje sam morao žurno riješiti nakon transfera u Ajax. Međutim, doći će to brzo na svoje.

Od kuda Ajax? Kako je moguće da nizozemski velikan i jedan od najvećih svjetskih "proizvođača" talenata dovede stopera iz Bundeslige II kojem su k tome i 24 godine?

- Sven Mislintat - sportski direktor Ajaxa - neupitno je najzaslužniji za moj dolazak u Amsterdam. Prije nekoliko godina želio me kao sportski direktor dovesti u Stuttgart. Pratio me je kao igrača Nürnberga, te u meni prepoznao talent. Nažalost, u Stuttgartu njegov glas nije bio dovoljan, nego postoji cijeli tim ljudi koji mora dati zeleno za dovođenje bilo kojeg igrača. Gospodin Sven mi se nakon toga javio rekao da će me nastaviti pratiti da neće odustati od mene nastavim li se razvijati kako očekuje. Kako je prije nekoliko mjeseci stigao u Ajax, tako se ponovno javio mom menadžeru i rekao da će napraviti sve da me dovede u Ajax. Ovaj put je uspio, ljudi koji tamo odlučuju o transferima digli su ruke za moj dolazak.

Obitelj Medić s kumovima

PRIVATNI ALBUM

Kako ste se osjećali kad vam je menadžer rekao da bi mogli u Ajax?

- Malo sam bio u nevjerici, ali odmah mi je to bio dodatni motiv za još žešći rad. Znao sam da me čeka još jedno neizvjesno razdoblje, kakvo sam proživio i kad me Sven želio dovesti u Stuttgart. Kad se napokon javio da je uspio dovršiti transfer, bio sam nemoguće sretan i ponosan na sebe.

Kako su reagirali u vašem dojučerašnjem klubu St. Pauliju?

- Svi su bili u šoku, od direktora do trenera. Nije im bilo jasno da bi Ajax mogao kupiti igrača iz St. Paulija. Naravno da je i njima bilo drago.

Vaši nogometni počeci bili su popločeni brojnim preprekama. Nije baš poznat podatak da ste počeli u Dinamu.

- Bio sam kao dječak dio one slavne generacije ‘98. iz koje su izašli Sosa, Majer, Brekalo, Kalaica... I danas sam super s tim dečkima. Bio sam svjestan da nemam talent kakav su oni imali i stoga nisam bio u prvom planu. Stoga sam otišao u Kustošiju, pa u HAŠK, Dragovoljac, Zagreb, te sam juniorski staž završio u Istri. Tražio sam na sve načine svoje mjesto u nogometu, ali jednostavno nisam bio prepoznat. U Lučkom sam dobio prvu seniorsku priliku, ali i tamo nije išlo, premda je to bila Druga liga.

Uslijedilo je spuštanje u treću ligu, u Vinogradar?

- Svega je bilo u Lučkom, igrali su neki dečki koji su bili vidljivo slabiji od mene. Nisam to više bio u stanju podnositi, a kako nisam uspio pronaći klub u Drugoj ligi, bez problema sam otišao u Vinogradar. Rekao sam ocu da moram igrati i da me nije briga gdje će to biti.

Umalo ste iz Vinogradara otišli u Minsk?

- Upao sam na probu u tamošnjem Dinamu, čak sam i prošao, ali pokojni Rubinić me nije želio pustiti, tražio je odštetu. Nakon Vinogradara bio sam na probi u Dinamu II, čak sam i prošao, ali tada se pojavila opcija odlaska u Njemačku pa nisam dvojio, jer sam računao da su u Njemačkoj nekako čišći odnosi i da ću tamo prije proći. Veliki sam vjernik i sebi sam govorio da Bog ima svoj plan i za mene, te da je moje samo raditi i biti ustrajan.

AXEL HEIMKEN Dpa Picture-alliance Via Afp

Nije ni u Njemačkoj bilo lako?

- U Nürnbergu II sam odmah počeo igrati, te do kraja sezone bio standardan. Potom me pozvao Wehen, koji je bio član Bundeslige II, što je za mene u to vrijeme već bio svemirski iskorak. U startu su mi rekli da ću biti rezervni stoper, ali nije me bilo briga, jer sam vjerovao da ću to brzo promijeniti. Tako je i bilo, bio sam standardan do kraja sezone. Ispali smo nažalost tada iz lige, ali ostao sam u klubu i odigrao kompletnu sezonu u njemačkoj trećoj ligi, koja je također profesionalna. Uslijedio je u ljeti 2021. transfer u St. Pauli, odnosno povratak u Bundesligu II, u kojoj sam bio sve do odlaska u Ajax.

Nisu vas zvali klubovi iz Bundeslige?

- Još prije godinu dana bilo je dosta interesa, ali klub je očito tražio preveliku odštetu. I ovog ljeta se javljalo nekoliko klubova iz Bundeslige, ali Ajaxov poziv bio je daleko iznad svega.

Za Ajax ste debitirali u prijateljskoj utakmici protiv Borussije u Dortmundu?

- Čudesan je bio osjećaj istrčati u Dortmundu. Odigrao sam 45 minuta i trener je bio jako zadovoljan s onim što sam pokazao, a i drugi u klubu dali su dobre kritike.

Koliko vam je teže biti igrač Ajaxa, a ne St. Paulija?

- Možda će čudno zvučati, ali meni to nije bila neka posebna razlika. Ipak je to i dalje nogomet, a i meni je kao stoperu jasno kako moram igrati. Dati 100 posto od sebe, biti čvrst u duelu, koncentriran u igri. A takav sam cijeli život.

Nema li Ajax drugačije taktičke zahtjeve nego St. Pauli?

- Recimo da mi treba malo vremena da se adaptiram na igru s loptom u nogama. U St. Pauliju se tražilo da dodam loptu kad suparnik krene na mene, a u Ajaxu trener traži da lopta odmah ide, da se igra maksimalno ubrza. Ne bojim se za taj dio igre.

Bojite li se za minutažu?

- Ne poznajem strah. Znao da sam došao u veliki klub i da me čeka žestoka konkurencija, ali jako vjerujem u sebe, znam koliko sam napredovao igrajući Bundesligu II i siguran sam da mogu pomoći Ajaxu. Naravno, trener je taj koji će odlučiti o minutaži svakog igrača, ali da ne vjerujem u sebe ne bih ni dolazio. Žestoko sam godinama radio da budem tu gdje jesam i vjerujem da ću uvijek znati pronaći put da budem još bolji.

PHOTO AJAX/BASTIAAN HEUS Photo Ajax/ Bastiaan Heus

Puno se špekulira o tome da bi i Josip Šutalo trebao doći u Ajax?

- I sada se dosta priča o tome, a tko sretniji od mene bude li tako. Šutalo je vrhunski igrač, dokazan i kroz Dinamo i kroz vatrene, tako da bi bio veliki gušt igrati s njim. Zamislite da dva hrvatska igrača predvode zadnju liniju Ajaxa?

Do jučer bi to bilo neozbiljno i pitati, ali postanete li standardni igrač u Ajaxu moći ćete pogledavati i prema reprezentaciji?

- Tada bi i moj najveći san bio ispunjen, ne mogu ni zamisliti kakva bi to tek bila sreća i koliko bih tada bio ponosan. Međutim, pričamo o reprezentaciji koja ima svjetsko srebro i broncu, koja ima vrhunske stopere dokazane u najjačim ligama na svijet. Što tek reći o Jošku Gvardiolu? Moram se prvo nametnuti u Ajaxu, a onda ću eventualno imati pravo nadati se nečemu...

Jakov je prije nekoliko godina bio u HUNS-ovom kampu za igrače bez ugovora?

- I mogu vam reći da mi je taj kamp sjajno došao i puno pomogao. U to sam vrijeme bio nekoliko mjeseci bez kluba i trebali su mi grupni treninzi te pokoja utakmica da malo osjetim loptu na pravi način, a i da se podružim s igračima, da opet budem dio svlačionice. Bilo m ije sjajno tih desetak dana i svakome bih preporučio da bude li u takvoj situaciji obavezno dođe u kamp. Ne treba nitko biti opterećen s time da mu je to kao nešto s čime nije ponosan, to su gluposti. Meni je igranje u Vinogradaru tada bilo sve, jer sam dobio priliku igrati utakmice i pokazati se. Nije mi padalo na pamet razmišljati da je to ispod moje razine. Igraj i daj sve od sebe pa će ti se jednom to sigurno vratiti.

Jakovu Mediću se sve vratilo i to na senzacionalan način. Zato što je ostao dovoljno uporan i strpljiv, ali i uvjeren u to što radi...