U utorak prijepodne Saša Bjelanović, sportski direktor Istre 1961, pomalo nevoljko, ali bez opcije da izbjegne odgovor, očitovao se o sastanku u Maksimiru koji se dogodio tijekom ponedjeljka...
- Bio je to korektan poslovni sastanak s Dinamom, a tema je bilo više. Sasvim je logično da se informiramo o situaciji onih igrača koji su u Maksimiru tretirani kao oni koji mogu otići. To je najjači roster u HNL-u i mislim da je ispravno da mi i kod njih, kao i kod Hajduka, koji također ima dosta igrača koji nam mogu biti zanimljivi, gledamo ima li nekog koji može biti opcija za nas.
Priča dana je ipak Monsef Bakrar?
- Njega se spominjalo u razgovoru, normalno, jer Bakrar je pokazao puno toga dobroga za prvu sezonu u HNL-u. Kao što je logično da se veći klubovi u Hrvatskoj zanimaju za naše igrače nakon vrlo dobre sezone koju smo imali. No, to je sve u sferi informiranja i nemam vam što više od toga kazati.
Znači li da je Monsef Bakrar na korak do Maksimira?
Teško nam je reći što misle čelnici Istre 1961, pogotovo vlasnici iz Vitorije, ali prilično nam je jednostavno zaključiti neke tržišne stvari. Primjerice, Istra 1961 ima godišnji proračun oko 3,5 milijuna eura. U sezoni 2022./23., mogli bismo zaključiti, Istra 1961 je prvi puta praktično "samoodrživog" poslovanja. Naime, na ime odštete za Maura Perkovića iz Dinama joj je osigurano 2 milijuna eura. Iz prodaje Roberta Miškovića je stiglo 250 tisuća eura, a iz postotka prodaje Diona Drene Belje 300 tisuća eura. U stavci prihoda od TV prava klub s Drosine je inkasirao 916 tisuća eura. Dodamo li tome najavljenih 700 tisuća eura od UEFA-e na ime Dinamova nastupa u Ligi prvaka, to je već 4,2 milijuna eura. Uzimajući u obzir da svaki klub, od Dinama na dolje, a i u inozemstvu, prodaje igrače zbog tržišnih interesa, jasno je da i Istra 1961 treba balansirati svoj proračun. Isto je tako logično da igrači, pogotovo nakon što duže borave u jednom klubu, imaju motiv promjene sredine, poglavito ako bi išli u jači i financijski bolji klub.
No, Istra 1961, kako sugeriraju gornje brojke, nema nužnu potrebu da svoje najveće potencijale na tržištu daje ispod cijene. To je sada stvar procjene sportskog direktora Bjelanovića, ali i vlasnika iz Baskonije-Alaves. Primjerice, Bakrar. Pokazao je veliki potencijal jer je manje igrao od svih medijski istaknutijih napadača i meta na tržištu, iz velike četvorke, a opet je pokazao vrlo kvalitetne stvari. Ne samo efikasnost (8 golova plus 3 asistencije), nego i fizičku moć te agresivnost, koja ga razlikuje od drugih. I s kojom se igrač u Europi lakše prilagođava na razine UEFA natjecanja. Bakrara je Saša Bjelanović zamijetio kao skaut Atalante prije dvije godine (imao je 19) u Alžiru, a onda ga je uspio privoljeti na dolazak u Pulu. I pokazalo se da je napravio odličan posao.
Pa, ipak, ako Dinamo doista želi tog igrača, što djeluje tehnički logičan izbor trenera, koji želi mlade i potentne igrače za stil igre koji gradi, zašto bi Istra trebala pristati da se odmah odrekne Bakrara? Ili Petrusenka, za kojeg se raspituju s Poljuda. U Alavesu, gdje Haritz Querejeta drži projekt Istra pod kontrolom, iz ove sezone mogu shvatiti da su dosad imali četiri sezone zabluda, a ovo je prva uspješna natjecateljski i financijski. Zašto je to tako lako se može zaključiti - radilo se stručno logično, prvi puta u eri Baska od 2018. godine.
Ako postoji interes Dinama za Bakrara sada, znači da ima kvalitetu koja će kod tog 22-godišnjaka u idućoj sezoni biti još izraženija temeljem prilagodbe HNL-u. Što onda znači da će iste svote (1,5 - 2 milijuna eura) biti aktualne i iduće zime ili ljeta. Moguće, ako Istra potvrdi natjecateljski napredak, one mogu biti i značajnije. Zato s Drosine i iz Vitorije ne trebaju žuriti za prvim ponudama i vraćati se u atmosferu "provincijskog zadovoljstva".