Ima neke dublje povezanosti s paralelom koja se odmah provuče sama od sebe: glavnik Victora Hugoa zvao se Ursus, ali u ovome slučaju komotni bi mogao biti i - Luka. Da, Ivanušec, čovjek koji se (opet) smije...

Prošla sezona bila je grozna: ukupno niti 500 minuta igre, onda zimski pokušaj odlaska u Dinamo neslavno završi s bizarnosti da se u par dana ozlijedi "pola" Feyenoorda. Peh, karma, sudbina, kako hoćete, ali odlaskom u PAOK, ovaj 26-godišnjak napokon je dobio priliku opet stati na noge. I igrati. Kada smo već kod Hugoa, parafrazirajmo onda i onu veliku: Ništa nije sjediti, strašno je ne igrati.

- Uh, osjećaj je oslobađajući, doista - reći će u ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji ovaj donedavni starter, a sada, eto, tek povremeni reprezentativac Hrvatske. Koji je "bježao" iz Nizozemske, a sada se, inače, u nju - vraća.

- (smijeh) Što ti je sudbina... Da, PAOK ide na pripreme tamo otkud sam doletio prije par dana...

Sad ozbiljno: otkud PAOK?

Ivanušec: Razgovor s Lucescuom

- Razgovarao sam s trenerom Răzvanom Lucescuom, on mi je pokazao da me želi i to mi je bilo jako bitno. Nakon te teške sezone, prošle godine gdje nije bilo puno minuta za igrati nogomet, osnovna mi je želja bila da se vratim, da uživam, da igram. Bilo je još nekoliko ponuda, no osvojila me vizija i ideja. Ujedno, čuo sam se s Lovrenom, kao i s Kotarskim, rekli su mi obojica sve najbolje o klubu, da je život u Solunu jako dobar, da se igra ofenzivno i da ću se jako dobro prilagoditi. I da, jesam, jako sam zadovoljan, kako su me dočekali, i klub i navijači, prvi dojmovi su doista sjajni...

Kakve su ambicije?

- Po razgovoru, planu i strategiji, želimo biti prvaci i izboriti Europsku ligu, a kako je ovo godina u kojoj se obilježava 100. godišnjica kluba, svi su od vlasnika do navijača duboko u projektu tu posebnu godinu učiniti i rezultatski plodonosnom. Dat ću sve do sebe da tako i bude...

Za pretpostaviti je da se u pozadini svega krije i reprezentacija.

- Sigurno, a kriteriji reprezentacije, koja je tako uspješna, vrlo su jasni i izbornik se drži tih postulata: ako želiš biti u reprezentaciji, moraš igrati. Nema tu previše filozofije. I to je jedino pošteno. I kada sam jedanput razgovarao s izbornikom i sam me savjetovao da tražim nešto novo, mjesto gdje ću igrati, vratiti samopouzdanje, dići se na razinu na kojoj sam bio... I to je "legitimno: ako ću igrati i biti dobar, mogu očekivati pozivnicu.

Mundijal je motiv više?

- Apsolutno, i to što kažete, da budem rame uz rame s neuništivim Lukom na možda njegovu zadnjem velikom natjecanju. To jako gura naprijed. U prijevodu, moram se resetirati i fokusirati: dobio sam priliku koju sam tražio i sada je sve na meni.

Samo da napokon i pehovi nađu neku drugu zaobilaznicu...

- Nažalost to je bilo tako, čim sam došao u Feyenoord krenuo sam dobro, pa je stigla jedna ozljeda, a kada sam se oporavio, došla je i druga. Te su me ozljede usporile, drugi su jako dobro igrali i teško se bilo vratiti u ekipu. Dodajte tome i promjene trenera, napetost u prvenstvu i dođete do odgovora da se jednostavno nije poklopilo.

Sve bih napravio isto

Da, iako se Feyenoord u to ljeto 2023. činio idealnom međustepenicom za neke potencijalno velike iskorake.

- Bih, opet bih izabrao Feyenoord, opet gledam da mi je to bio prvi inozemni transfer, naučio sam puno stvari o nogometu, susretao se s neigranjem... Osvjestio sam i nogomet i sebe. Ojačao sam karakter, psihički stasao.

Dinamo?

- Zimus je sve bilo gotovo, ja sam se dogovorio, Dinamo je sve dogovorio s Feyenoordom, a onda se u pet dana ozlijedilo puno igrača, dogodila se promjena trenera, Feyenoord je imao puno pravo da ostanem tamo... Da, želio sam se vratiti, a ovog ljeta priča je ipak bila napuhana: sve što se pisalo bilo je puno laži, jer nije bilo kontakta, ali jednog dana... Dinamo je uvijek opcija.