Dakle, Fenerbahče je objavio da je s Dominikom Livakovićem potpisao petogodišnji ugovor, da će platiti Dinamu 6,65 milijuna eura, uz moguće dodatne bonuse od 950.000 eura. Takva objava turskog velikana iznjedrila je golemi upitnik.
Jer, do sada se pričalo, a tako su u eter gurali i izvori bliski klubu, da će najbolji hrvatski vratar biti prodan za 9 milijuna eura, plus milijun eura bonusa. Naime, izlazna klauzula Dominika Livakovića iznosila je 10 milijuna eura. Jučer smo provjerili što se dogodilo i kako se razvijala priča. U Maksimiru smo saznali da su Turci zapravo bili jako blizu s objavom o Livijevoj odšteti. Jer po onom što smo saznali, Livaković je, tako kažu klupski izvori, prodan za 7 milijuna eura, plus milijun mogućih bonusa, plus deset posto od mogućeg sljedećeg transfera.
Naravno, odmah si s razlogom možete postaviti pitanje zašto je Dinamo prodao Livakovića za 7 milijuna eura ako je imao izlaznu klauzulu od 10 milijuna eura? Razlog je s klupskog stajališta jednostavan. Iako su se spominjali razni klubovi koji su bili zainteresirani za Livakovića, za njega je sletjela konkretno i službeno samo ponuda iz Turske. Koja je u konačnici bila takva jest, 7 milijuna eura, plus oni dodatni bonusi i navedeni postotak od budućeg transfera.
Logično, Dinamo ga nije mogao prodati za veću cijenu, jer nitko nije nudio više. Jasno, zar ne? Uz to, Livaković je izrazio želju za odlaskom. Sljedećeg ljeta mu je isticao ugovor, pa zaista nije imalo nikakvog poslovnog smisla zadržavati ga, jer bi istekom ugovora postao slobodan igrač i Dinamo ne bi zaradio - ništa! Veliku nulu. Ne treba biti veliki matematičar pa zaključiti da je 7 milijuna eura bolje od nula eura.
Nadalje, procijenjeno je da momčad ima adekvatnu zamjenu u liku Ivana Nevistića koji je svojevremeno plaćen 3 milijuna eura. Postoji samo jedna ponuda od 7 milijuna eura, igrač želi otići, sljedećeg ljeta je slobodan igrač, imaš vratara koji je kvalitetan, a koji mu je do sada bio zamjena. Sve jasno, prodaješ Livakovića. I ne inzistiraš na izlaznoj klauzuli od 10 milijuna eura, jer to nema nikakvog smisla. U konačnici bi klub mogao imati samo financijsku štetu.
I kad smo već kod tih odlazaka iz Dinama, svi moraju shvatiti da oni igrači koji su traženi, koji su najveće zvijezde jednostavno žele otići, ne samo zbog mnogo većih primanja u drugim klubovima, nego i zbog činjenice da žele igrati u jačoj ligi nego što je HNL.
Željeli su otići i Oršić, Ademi, Josip Šutalo, Ivanušec, Livaković... Kao i neki drugi koji su odlazili prije. Tako to funkcionira u današnjem nogometu, tako će biti i ubuduće. Ne može se igrač zadržati na silu. Emotivni oproštaji, suze na odlasku i slično? Je li iskreno? Jest! Tu se javljaju dvostrane emocije. Ljubav i zahvalnost prema Dinamu i navijačima, te želja za napredovanjem, a i u konačnici veća zarada na drugoj strani. I ne treba dalje filozofirati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....