Prijelazni rok je vrijeme kad se osvježavaju svlačionice. Veliki Jürgen Klopp znao je kazati kako svake sezone moraju u svlačionicu doći minimalno dva-tri nova imena zbog čiste filtracije i protočnosti igrača, dodajući da je to svojevrsna prevencija za potencijalno zasićenje.
Nikola Kalinić ovo je ljeto Gennaru Gattusu doveo Abdouliea Sanyanga i Ivana Rakitića i tako hipotetski ispunio nepisano pravilo kojeg se držao bivši trener Liverpoola. Ima tu još prostora za dolaske, prije svega u napadačkom dijelu, a dobro bi došao i pokoji veznjak. Na Poljudu je trenutno fokus na prodaji i injekciji za blagajnu, a početak sezone i izvedbe Bijelih na terenu dovode do doista zanimljive teme. Naime, mnogi djelatnici i funkcioneri Hajduka često će reći kako je bijeli dres tonu težak i da Hajduk nije za svakoga. No, što danas uopće znači teza “ne može svatko igrati u Hajduku?”.
Nema novca
Gattuso je nedavno rekao kako je od dolaska na Poljud pogledao tisuću igrača zajedno sa skautskom službom. Zašto još nitko od tolikog broja igrača koji su na radaru nije odjenuo bijeli dres ostaje neodgovoreno pitanje. Naznake dolaze u obliku rečenice da nema novca i da se puno potrošilo. Postoje diljem ovog planeta sigurno igrači koji bi rado došli u Hajduk, ali tko i po kojim kriterijima zaslužuje igrati na Poljudu?
Primjerice, opjevani Lawal i Filet su protiv Hajduka izgledali sjajno, a oni nisu jedini iz “manjih klubova” koji su imali u najmanju ruku zanimljiv performans protiv Bijelih. U redu, vjerojatno je Hajduk pozornica i poticaj za dati i više nego što realno možeš, ali Istrin je dvojac, realno, pokazao zavidne energetske i tehničke odlike, koje ih približavaju “elitnim” nogometašima. Nije ovdje cilj da Hajduk dovede ikoga od ove dvojice, već samo primjer igrača koji igraju u nominalno lošijim klubovima, a u trenutnom kadru Bijelih imaju mjesta. Recimo, hipotetski gledano, što to Lawal ili, recimo, Goričan, nemaju, a Sanyang ili Sahiti imaju? Koje su to presudne karakteristike dan-danas koje bi nekoga približile ili udaljile od bijelog dresa? Na to pitanje odgovor imaju samo oni koji su usko uz prvu momčad i čiji je to posao, ali golim okom je vidljivo da su kriteriji za igrati u Hajduku znatno pali.
Diallo i Moufi, recimo, nisu pokazali ništa što bi ih zadržalo kao igrače Hajduka. Jedino što imaju su višegodišnji ugovori, koje je vjerojatno teško raskinuti. Bekovski dvojac je, nažalost, samo dio niza igrača koji nisu zadovoljili u dosadašnjem mandatu u bijelom. Šimun Hrgović je priliku dobio sasvim slučajno, odnosno zato što nije imao tko drugi igrati, a u dvije je utakmice napravio više no spomenuti dvojac ukupno u bijelom dresu.
Naravno, najmanje su tu krivi igrači, nisu se oni sami doveli i njihovo je samo da igraju najbolje što mogu. Tako je, recimo, na udaru ovih dana Anthony Kalik. Moguće dijelom i opravdano, ali treba uzeti u obzir da je on veznjak kojega Gattuso stavlja na krilo iz samo njemu znanih razloga. Australčev forte nikad nije bila igra nogom, već sirova energija i trka. Njega je svojedobno vratio Nikoličius iz Gorice u tada velikom transferu koji se takvim nazivao samo na papiru. Klub poput Hajduka vrlo brzo iznjedri sve limite pojedinih igrača, a na terenu su tek Livaja, Uremović i ponekad donekle Krovinović pokazali kakve igrače Bijeli trebaju. Tu je, naravno, i Ivan Rakitić, kojeg uopće ne treba dovoditi u pitanje.
Pitanje kriterija
Marko Livaja od svog dolaska drži sve na svojim leđima, ali konkretnu pomoć još nije dobio. Točnije, mnogi iz trenutačnog kadra ne pokazuju da mu na terenu mogu pomoći. Njihove izvedbe na početku ove sezone otvorile su pitanje kriterija koji se moraju zadovoljiti da bi se odjenuo bijeli dres. Je li to brzina, agilnost, golgeterski instinkt, tehnika, karakter ili nešto peto znaju samo ljudi koji su plaćeni da stručno obavljaju tu vrstu posla. Ljeto je svakako otvorilo brojna pitanja poput eventualnog remonta, a koliko bi on trajao i bi li bio uspješan ostaje nerazjašnjeno.
U svakom slučaju, igrača za Hajduk trenutno sigurno ima, samo treba razraditi kriterije po kojima se donose odluke i prosuđuje “ovaj može, ovaj ne može”. U kojem će se smjeru bijela sezona razviti ostaje pitanje na koje će odgovor dati jedino vrijeme. Svakako, mnogi su igrači sada već znatan period u Hajduku, a rezultata nema. Velikoj većini iz trenutnog kadra je Hajduk uvjerljivo najveći klub u dosadašnjoj karijeri, a kako vrijeme prolazi čini se da će tako i ostati. Je li vrijeme za neke nove face? Situacija u kadru uoči Osijeka govori da bi priliku prisilno mogli dobiti neki novi hajduci. Tko zna, možda već utakmica protiv Osijeka donese na Poljud neke nove vjetrove.