Matteo Pérez Vinlöf najavljen je kao novi (lijevi) branič Dinama. Očekivani igrač "modrih" (u prosincu će proslaviti 20. rođendan) još prošlog je tjedna slovio za uzdanicu minhenskog Bayerna, premda je za prvu momčad prvaka Bundeslige odigrao svega 15 minuta.
Mladi je reprezentativac Švedske prošlu sezonu proveo u svlačionici bečke Austrije: imao je 38 nastupa, uz jedan pogodak i dvije asistencije. Na Maksimiru su procijenili da bi se dečko mogao uklopiti u projekt "novog Dinama".
Govoriti o dotičnom Vinlöfu kao pojačanju vrlo je delikatno, poglavito u kontekstu maksimirske zbilje i pozicije lijevog beka. Mnogi će navijači Dinama, pogotovo mlađi, reći da se uopće ne sjećaju igrača koji je na toj poziciji udovoljio visokim europskim standardima (razina Lige prvaka). Oni vremešniji drukeri maksimirskog kluba će nas pak uvjeravati da Dinamo nije imao pravog lijevog beka još od Marijana Brnčića (iz momčadi koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova).
No između pergamenta i digitalnih vijesti bilo je igrača koji su barem solidno udovoljavali maksimirskim kriterijima na toj zahtjevnoj poziciji. Jedan od njih zasigurno je Josip Pivarić. Možda nije realizirao karijeru kakvu su njegovi menadžeri priželjkivali (osim u zagrebačkom, igrao je i za kijevski Dinamo, te Lokomotivu), ali govorimo o igraču koji je 2018. na Svjetskom prvenstvu u Rusiji s reprezentacijom Hrvatske osvojio srebrnu medalju i pritom ostvario četiri nastupa.
Pivarić je u ljeto 2017. napustio Maksimir i uz odštetu od dva milijuna eura se preselio u Ukrajinu. Dinamo je u istom prijelaznom roku nabavio novog lijevog beka: iz Young Boysa stigao je Jan Lecjaks (za 500.000 eura). No već naredne sezone češki je branič posuđen Lokomotivi, a Dinamo je od grčkog PAOK-a kupio Marina Leovca za 300.000 eura. Spomenuti je igrač "modrima" ostao u neugodnoj uspomeni: kao igrač bečke Austrije Leovac je u doigravanju za Ligu prvaka u ljeto 2013. na Maksimiru zabio pogodak u pobjedi 2-0. Dinamovih 3-2 u uzvratu bilo je nedostatno za plasman u elitno natjecanje.
Leovac je u prvoj maksimirskoj sezoni imao 24 nastupa, ali se kao lijevi branič u konačnici isprofilirao Amir Rrahmani. Talentiranog je stopera Dinamo otkupio od Splita za 1,6 milijuna eura i prvotno poslao na kaljenje u Lokomotivu. Ali tek nakon što se ustalio u Dinamovoj momčadi Rrahmani je transferiran, u Hellas Veronu. Na Maksimiru su smatrali odličnim poslom prodaju mladog Kosovara za 3,5 milijuna eura. Međutim, poslije samo godinu dana u Serie A Rrahmani je dosegao cijenu od 15,3 milijuna eura (za koliko ga je kupio Napoli).
Istovremeno, na Maksimiru se pojavio švicarski reprezentativac kamerunskih korijena Francois Moubandje. Došao je iz francuskog Toulousea bez odštete, ali je ugovorio plaću od 625.000 eura po sezoni! Odigrao je svega 15 utakmica, prije posudbe (u turske klubove Alanyaspor i Göztepe). Trener Nenad Bjelica koristio je uglavnom Leovca (29 nastupa).
A onda je Zdravko Mamić za sezonu 2020./‘21. odlučio angažirati čak trojicu lijevih braniča: iz Gorice je (za 1,6 milijuna eura) doveden Marijan Čabraja (29 nastupa), Damjan Daničić je, bez odštete, stigao iz beogradskog Voždovca (šest nastupa), a konkurenciju je upotpunio i 19-godišnji Roko Jurišić, izdanak Dinamove škole (bez nastupa).
Danas je spomenuti Jurišić standardni bek Osijeka i mediji su ga stavljali u kontekst Dinamova interesa tijekom aktualnog prijelaznog roka. No maksimirska ponuda i osječka potraživanja bili su udaljeni stotinama tisuća (eura)...
A u navedenoj sezoni (2020./‘21.) naposljetku se kao lijevi bek isprofilirao Joško Gvardiol. Odigrao je devet utakmica kao stoper i čak 28 kao lijevi branič prije prelaska u Leipzig u transferu koji će naknadno doseći cifru od rekordnih 36,8 milijuna eura.
Mamić je uvijek volio kupovati u "nogometnom butiku", na Rujevici. Tako je ondje za milijun eura kupio Daniela Štefulja, sina nekadašnjeg Dinamova desnog beka Danijela. No mlađi je Štefulj odigrao samo 18 utakmica prije posudbe u Celje, pa potom u Slaven Belupo i naposljetku ETO Györ. Upravo je u mađarskom klubu ostvario najbolju sezonu u karijeri: u 30 je utakmica zabio šest golova i dodao deset asistencija. Na Maksimiru su, međutim, radije uzeli pola milijuna eura odštete (od Mađara) i razvrgnuli ugovor sa Štefuljom. Umjesto njega, Dinamo je na Maksimir vratio bivšeg juniora Brunu Godu, kojemu je koncem sezone istekao ugovor s Rijekom.
Godinu dana nakon Štefulja, u siječnju 2022. Dinamo je od Osijeka za 2,7 milijuna eura otkupio svog bivšeg igrača Petra Bočkaja. No samo sezonu kasnije i on je završio na posudbi, u ciparskom Pafosu. A kao lijevi bek završio je nekadašnji stoper Istre Mauro Perković, kojega je Dinamo kupio za dva milijuna eura.
A pred početak sezone 2023./‘24.na Maksimiru se pojavio ukrajinski reprezentativac Bogdan Mihajličenko. Dinamo ga je kupio na Anderlechtovoj rasprodaji, vrlo povoljno. Kroz razne bonuse Zagrepčani su za Ukrajinca platili tek 170.000 eura. Iako je bivši igrač kijevskog Dinama u ovdašnjim medijima imao status kapitalca, upisao je za "modre" svega 15 nastupa prije povratka u Ukrajinu (Polissya). Još je Dinamo inkasirao 200.000 na ime odštete.
Umjesto Mihajličenka, u siječnju 2024. je u Dinamo na posudbu (za 150.000 eura) stigao Takuya Ogiwara. Japanac je u godinu dana za "modre" odigrao 23 susreta. Čak je zabio i gol Bayernu (doduše, u porazu 2:9), ali čelnici maksimirskog kluba nisu aktivirali otkupnu klauzulu (550.000 eura). Danas je Ogiwara pričuvni lijevi bek Urawa Redsa i upravo nastupa na Svjetskom klupskom prvenstvu u SAD-u.
Već je postala maksimirska tradicija da klub u svakom (ljetnom) prijelaznom roku angažira (barem jednog) lijevog braniča. Tako je uoči prošle sezone iz mlade momčadi Rome na posudbu doveden 20-godišnji Jan Oliveras (u CV-u mu se spominje i izobrazba u Barceloninoj La Masiji). Ali prije nego što je vraćen Romi, mladi Španjolac nije u Dinamu ostvario nijedan nastup! Mjesto lijevog beka upražnjavao je Bartol Franjić (na posudbi iz Wolfsburga) ili je kontra nogu koristio desni branič Ronaël Pierre-Gabriel.
Dakle, otkako je Josip Pivarić u ljeto 2017. napustio Dinamo, čak 16 igrača je maksimirski menadžment predstavio kao rješenje za neuralgično mjesto u momčadi. I nijedan nije uspio! Pritom je samo za njihove odštete Dinamo isplatio više od deset (konkretno - 10,02) milijuna eura. Razvidno iskustvima bliske prošlosti, posve je razumljivo da navijače "modrih" žulja uvijek isto pitanje: hoće li izvjesni Vinlöf napokon otkloniti maksimirsko prokletstvo vezano za poziciju običnog lijevog beka?
Komentari (0)
Komentiraj