Nakon povijesne dvostruke krune, u koju je malo tko vjerovao na početku tog čudesnog trijumfalnog puta, nogometaši Rijeke predvođeni predsjednikom Damirom Miškovićem iz Austrije i Slovenije vratili su se u gotovom punom, šampionskom sastavu. Dva igrača s bitnim ulogama u prošloj sezoni napustila su Rijeku, obojici je isticao ugovor kojeg u konačnici nisu produžili i svoju su nogometnu sreću našli daleko od zaljeva prvaka, tamo gdje se "kovala" dvostruka kruna. No, ono što je svakako puno bitnije za trenutačnu momčad jesu igrači pod ugovorom, oni koji su uvelike utjecali na to da naslov prvaka i Rabuzinovo Sunce obasjavaju Kvarner i dalje – igrači Rijeke.
Ljetni prijelazni rok za Riječane nije samo vrijeme kupovine i prodaje, već precizna šahovska partija u kojoj predsjednik Damir Mišković važe svaki potez. Ono što aktualni svakako razdvaja jest činjenica da je već nekoliko službenih ponuda za igrače Rijeke odbijeno, stav je svih u klubu da će ova momčad probati ostati na okupu barem do dvomeča protiv (vjerojatno) bugarskog prvaka, koji nosi ogroman ulog – u slučaju prolaska Rijeka bi imala zagarantiranu neku od europskih skupina, minimalno Konferencijsku ligu, što definitivno nije mala stvar nakon nekoliko godina europskog posta i razočaravajućih ispadanja poput onog lanjskog...
Naravno, u slučaju ponude koja se ne odbija sve bi to palo u vodu, pa je tako glavno pitanje koje se nameće među navijačima i u nogometnim kuloarima ono hoće li Rijeka uspjeti zadržati okosnicu momčadi barem do kraja europskih kvalifikacija?
S obzirom na formu i tržišnu vrijednost nekoliko ključnih igrača – Fruka, Radeljića i Jankovića – realno je očekivati milijunske ponude koje bi mogle srušiti sve dosadašnje transfere iz kluba. No, Mišković je ovog ljeta odlučio promijeniti redoslijed poteza: umjesto da proda odmah, Rijeka ide "all-in" s ciljem što duljeg europskog puta i dodatnog povećanja vrijednosti igrača.
Jasno je da je predsjednik Rijeke već pokazao itekakve ambicije uoči nove sezone, samo otkup polovice ugovora od Fiorentine za Tonija Fruka (između 3,5 i 4 milijuna eura), uz plaćanje odštete za dva nova igrača (Husić i Jankov), dovoljno pokazuje koliko mu je stalo i europski nadograditi dvostruku krunu, ne prvu, ali po mnogočemu povijesnu. Ambicije kluba su jasne, jasno ih komuniciraju i igrači i trener, kako u Europi, tako i u domaćim natjecanjima, gdje nitko ne krije kako je cilj pokušati obraniti oba trofeja i u novoj sezoni, što je iznimka koja potvrđuje staro riječko pravilo i ciljeve - biti u vrhu hrvatskog nogometa i što dalje u Europi. Nije da oni nisu kompatibilni, upravo suprotno, no ciljevi su ovog puta komunicirani jasnije, baš kao što je i Miškovićeva transferna politika (koju, naravno, vodi sportska struka na čelu s Raićem-Sudarom) jasnija da se ova momčad ne prepusti (odmah) na milost i nemilost nogometnog tržišta koje vapi za dobrim, a relativno jeftinim igračima. Ovog puta Rijeka nije samo izlog, Rijeka je odlučila sačekati taman toliko da postane ozbiljan europski takmac i izvoznik "proizvoda" znatno više vrijednosti od sirovog, neizbrušenog talenta.
Rijeka je tako trenutačno u rijetko viđenoj poziciji: sportski vrh i tržišna snaga idu ruku pod ruku. Igrači ne odlaze prije Europe, nego nakon nje, i to uz ozbiljne uvjete.
Međutim, u fokusu cijele strategije nalazi se jedan igrač: Toni Fruk. Već neko vrijeme označen kao najpotentniji igrač HNL-a izvan Dinama, Fruk je od nedavno i formalno 100% igrač Rijeke. Klub je, ponovimo, platio Fiorentini višemilijunski iznos eura za preostalu polovicu ugovora, što je apsolutni presedan u povijesti kluba.
Rijeka je time ne samo zadržala najvrjednijeg igrača, nego i stekla kontrolu nad njegovom budućnošću. I to u ključnom trenutku: tik pred europske utakmice, kada bi Frukov talent mogao eksplodirati pred očima skauta iz cijele Europe. Ono što vrijedi za Fruka, svakako vrijedi i za ostale igrače koji su, prema mišljenju struke, najbliže odlasku, prije svega za Jankovića i Radeljića. Dvojica od trojice navedenih ujedno su i najskuplji eksponati SuperSport HNL-a (prema Transfermarktu, Fruk vrijedi okruglih 10 milijuna eura, Janković 6,5 milijuna eura), a Mišković je, čini se, sve karte bacio na europsku kartu. I to ne samo iz sportskih razloga. Svaki korak dalje, svaka pobjeda u kvalifikacijama, znači više pažnje, više ponuda, veće cijene. Ipak, ova strategija nosi i određeni rizik: ne prođe li Rijeka dalje, kasnija prodaja možda neće donijeti puni efekt, no Riječani imaju čak dva "padobrana" i popravna ispita ne uspiju li proći prvu europsku stepenicu.
Povijest je pokazala da se Mišković ne boji riskirati kad vjeruje u svoju viziju. A s ovakvom momčadi, i s trenerom koji zna što želi, čini se da je vrijeme za još jedan korak naprijed. Onaj europski, i onaj financijski. Zajedno sa svojom publikom, Rijeka je spremna pokušati. Možda po posljednji put u ovom sastavu, ali svakako s najvećim ulogom dosad!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....