Bolje mi je, uvjeren sam, još rasti pa doći tamo, ali i ostati sljedećih deset godina". Tu je rečenicu Joško Gvardiol izrekao u vrelo ljeto 2020. godine. Imao je samo 18 godina na leđima, no jagma za njim sumanuto je krenula. U prvome redu, naime, stajao je Leeds, no tadašnji Dinamov wunderkind optirao je za RB Leipzig. Iz ove perspektive, odluka donesena u krugu obitelji, zajedno s agentom Marjanom Šišićem, pokazuje se maestralnom...
Nakon što je jučer Jutarnji objavio vijest kako je priča praktički riješena, odnosno da su RB Leipzig i Manchester City pronašli zajednički jezik, te da bi 21-godišnji hrvatski stoper u petak ujutro trebao krenuti prema gradu aktualnog europskog i engleskog prvaka, gdje će obaviti liječnički pregled i nakon toga parafirati ugovor s "građanima", otkrivene su i neke brojke. A one su, doista - zastrašujuće.
Danas liječnički
Prema našim saznanjima, City će Leipzigu na ime odštete isplatiti 90 milijuna eura fiksno, bez odštete, što predivno otvara perspektivu toga posla: kao što možete vidjeti u tablicama i brojkama pored ovoga teksta, Gvardiol će ući u Top 20 transfera svih vremena, bit će najveći Leipzigov izlazni, a Cityjev drugi najveći ulazni transfer, ući će među najvrednije igrače do 21 godine, resit će i povijesne bundesligaške knjige, a o hrvatskima da ne govorimo.
Uglavnom, ono što se šuškalo još prije praktički pet godina, danas postaje realnost: Joško Gvardiol uz nekolicinu vršnjaka personifikacija je budućnosti svjetskog nogometa. Kada to sa 90 milijuna eura blagoslovi i Josep Guardiola, onda, u biti, postaje jasno da je snažan "statement" i potvrda napisanoga. Prelaskom u City, u biti, on prestaje biti budućnost, on postaje sadašnjost elitnog nogometa.
Hajka je krenula prije nekoliko godina. Svaki put kada bi fizički dominantni, 185 centimetara visoki i snažni tinejdžer izašao na travnjak, nekoliko bi agenata sa strane padalo u nesvijest. No, dok su se prolaznici žurili donijeti malo šećera i vode, igra tog dečka postajala je već za oktavu bolja. I bolja. Pomama je poprimala obrise histerije.
Prljava hajka
Krenulo je sa 16, nastavilo se sa 17, a hajka, i to prljava, vrhunce je dosezala uoči potpisa prvog profi-ugovora s Dinamom.
- Slušajte, samo otiđite besplatno, a mi ćemo vam dati bogate provizije, bonuse i lukrativnu plaću - izrekao je jednog jutra predstavnik jednog europskog velikana u slušalicu.
- No way, Jose - odgovorio je mudri i neobično zreli 17-godišnjak putem svog agenta, ne misleći pritom na Mourinha, da ne bi bilo zabune.
Iako, jagma je krenula već dok je imao 15. Godina.
- Sve se dogodilo vrlo naglo, krenuo je dotad potpuno neobjašnjiv uspon. Počelo je s Interom iz Milana, a uslijedili su tada pozivi i svih drugih velikih europskih klubova - pričaju nam ljudi bliski obitelji Gvardiol.
No, Joško je u dogovoru s obitelji, s kojom je jako vezan i koja zajednički donosi sve bitne životne odluke, sve odbio. Otac Tihomir, majka Sanja i dvije starije sestre sve su predale u ruke njegovu agentu, koji ga je prepoznao još kad je imao 13, i kada je bio u rangu onih koji spadaju u skupinu "jedni od". Marjanu Šišiću.
Čuvanje djeteta
- Čuvaj nam dijete i znaj, jedino je bitno da je sretan. I ništa više - poručila je onomad skromna obitelj Šišiću.
Sve drugo dogodilo se filmski brzo: uspon, prekomanda iz veze (!) na poziciju stopera, prva momčad, ponude. I odluka, iako joj tada još nije bio sklon. Ali ondašnji Dinamo jest: morao je otići. Prije, dakle, dvije godine, s tek 19 godina krenuo je u surovi svijet. Umjesto Leedsa, izabrao je Leipzig, smatrajući da je bolji put za daljnji razvoj. Koji se i dogodio. Sjećam se, prije odlaska dečka koji je imao namjeru postati Dinamov amblem, sjetili smo se Židaka. Činjenice da bi se tada za Gvardiola u Dinamu borio do zadnjeg slova, ali i jedne njegove posvete otišlima...
"Kao da nas više i slušaju, zveket novčanica postao je važniji od naših emocija. Otpraćamo talente, kao klince u ratište: žudiš da su doma, otme ih rat, a onda čekaš pisma s ratišta. I nadu da su uspjeli, da će se živi vratiti doma...", napisao je jednom naš Žile.
Joškova "pisma" doma, eto, za razliku od nepreglednih kolona palih talenata stizala su svakodnevno. Notice u kojima se bilježio napredak. Progres koji je bio nezaustavljiv. Put prema najvećima. Ovo zadnje, evo, glasi: "Ljudi, ne brinite, uspio sam"...
Komentari (0)