Dolazak Ivana Rakitića u Hajduk bit će vjerojatno i najzvučni transfer u povijesti splitskog kluba, budući da se s igračem takve karijere i uspjeha koje je ostvario teško netko može mjeriti. Ono što je Rakitić osvojio u dresu Barcelone, uključujući Ligu prvaka i španjolsko prvenstvo, u Sevilli naslov pobjednika Europske lige, kao i srebrnu medalju s reprezentacijom Hrvatske na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, dosezi su epskog značaja.
Jest da je Rakitić u ožujku napunio 36 godina, ali znajući kakav je profesionalac i kakav motiv ima kad već dolazi u Split, on posljednju riječ na terenu sigurno još nije rekao.
Primjer Nike Kranjčara
Iz perspektive Hajduka njegov dolazak je i vrhunac transfer politike kluba, koja se još od početaka hrvatskog prvenstva 90-ih godina prošlog stoljeća često bazirala na dovođenju velikih imena. Uglavnom su to bili bivši igrači Hajduka, koji su se vraćali u Split željni trofeja i uspjeha na Poljudu, ali bilo je i stranaca, kao i onih koji nisu prije igrali za Hajduk.
Najbolji primjer je bez dvojbe dolazak Nike Kranjčara iz Dinama početkom 2005. godine, koji je u to vrijeme odjeknuo poput bombe, a donekle je na tom tragu bilo i ovogodišnje dovođenje na posudbu Josipa Brekala, također bivšeg igrača Dinama. Ivan Perišić je, paK pak u Hajduku igrao samo u mlađim kategorijama, a tek kada se prošle sezone odlučio vratiti iz Tottenhama, dočekao je i seniorski debi za matični klub.
Hrvatska nogometna liga startala je 1992. onom brzom sezonom koja se odigrala u istoj godini, dok je još bilo (polu)ratno stanje necjelovitog državnog teritorija, a Hajduk je osvojio naslov prvaka sa Stankom Poklepovićem na klupi. Sljedeće sezone naslov je uzeo Dinamo, a onda 1994. opet Splićani. U pripremi za svoj prvi nastup u Ligi prvaka Hajduk tog ljeta povlači ključni potez i vraća svoja dva reprezentativca, Aljošu Asanovića iz francuskog Montpelliera i Igora Štimca iz španjolskog Cadiza. Rezultat je bio plasman u četvrtfinale Lige prvaka (ispadanje od Ajaxa u ožujku 1995.) i novi naslov hrvatskog prvaka 1995.
Nitko od navijača Hajduka tada nije mogao ni zamisliti da će to biti jedini nastup njihovog kluba u skupini Lige prvaka otkako je moderne Hrvatske, a svi kasniji povratnici i zvijezde u bijelom dresu nisu mogli ponoviti dosege Asanovića, Štimca i njihovih suigrača, koje je s klupe vodio Ivan Katalinić.
Vraćali su se poslije toga također reprezentativni kalibri kao Slaven Bilić (Everton, 2000.), Stipe Pletikosa (Šahtar, 2005.), Ivan Leko (Malaga, 2005.) ili Igor Tudor (Juventus, 2007.), pa Darko Butorović (2001.), Nenad Pralija (2003.), Tomislav Erceg (2006.), Srđan Andrić (2007.) ili Josip Skoko (2008.), ali poslije 2005. nije Hajduk uspio postati prvak i suša ulazi u dvadesetu godinu.
U zadnjih nekoliko godina, pogotovo u vrijeme donedavnog predsjednika Lukše Jakobušića, uslijedio je novi veliki val povratnika kojeg je započeo 2020. dolaskom iz Aston Ville vratar Lovre Kalinić, ali glavna stvar događa se godinu kasnije kada iz grčkog AEK-a na Poljud stiže Marko Livaja. Njegova priča identična je Perišićevoj jer i on je samo u mlađim kategorijama nastupao za Splićane, ali kad se vratio kao senior ubrzo je postao - kult.
Pitanje svih pitanja
Livaja je fantastičnim učinkom na terenu, ali i svim ostalim efektima koje je proizveo, postao simbol novog Hajduka i nade da će titula konačno doći na Poljud, ali već su, evo, tri sezone prošle, a nije uspio. Iste godine priključio mu se bio i vratar Danijel Subašić, potom je došao i Nikola Kalinić iz Verone, na koncu i već spomenuti Perišić i Brekalo. U međuvremenu Subašić je završio karijeru, Brekalo je otišao, Kalinić postao sportski direktor, a Livaji i Perišiću će u novom pokušaju pod talijanskim strategom Gennarom Gattusom od nove sezone pomoći Ivan Rakitić. Je li to napokon dobitna kombinacija, pitanje je svih pitanja?