Dolaskom Mihe Zajca, po svemu sudeći, okončan je Dinamov prijelazni rok kad je riječ o ulaznim transferima. Nikad burnije i protočnije maksimirsko ljeto približilo se svome kraju mjesec dana prije kraja prijelaznog roka, trebalo bi se dogoditi nešto posve neočekivano pa da u Maksimirsku 128 dođe još neko ime.
S druge, pak, strane, nakon također brojnih odlazaka, u Dinamu je ostao još jedan igrač na kojeg se ne računa i koji bi trebao napustiti Plave. Kolumbijac Juan Cordoba još uvijek je "u čekaonici", trener Mario Kovačević na njega ne računa i treba vidjeti hoće li u dolazećih mjesec dana Cordoba pronaći novu sredinu za dokazivanje. Neizvjesna je i situacija s Darijom Špikićem, kojeg također u subotu u Osijeku nije bilo među 23 igrača u zapisniku...
Na dolaske brojnih igrača utrošeno je gotovo 17 milijuna eura, najskuplja je akvizicija Dion Drena Beljo (četiri milijuna eura), dok je posljednja prinova Zajc došao bez odštete, nakon što je s Fenerbahčeom dogovorio sporazumni raskid ugovora, koji mu je trajao još jednu godinu. Bio je to, zapravo, raskid na Zajcovu štetu (u Istanbulu je zarađivao oko 1,7 milijuna eura godišnje), odrekao se ugovorne plaće za posljednju godinu, kako bi dobio "čiste papire" i potpisao za Dinamo.
Plava je blagajna od izlaznih transfera bogatija za 35,5 milijuna eura, uz napomenu da su samo prodaje Baturine i Sučića priskrbili Plavima 32 milijuna eura. No, svakako treba istaknuti da taj novac, kao ni onaj utrošen na dolaske igrača, neće odjednom stići u plavu blagajnu, kao što ni onih 17 milijuna eura neće odjednom otići. Uplate i isplate bit će u ratama, ovisno o dogovorenoj dinamici plaćanja prilikom pečatiranja transfera.
Polovina tog pristiglog novca, dakle, uložena je u nove nogometaše. U jednom su manjem autobusu, slikovito govoreći, brojni igrači napustili Dinamo, istodobno je drugi mini-bus doveo nove nogometaše u plavu svlačionicu. Bio je to revolucionarni prijelazni rok, po nekima je to bila željena revolucija, po drugima imperativna, obavezna revolucija. I jedni i drugi pomalo su u pravu...
Jer, nije bilo postepenog obnavljanja momčadi u posljednju sezonu-dvije, što se poglavito osjetilo na energetskom planu. K tome, u svlačionici je bilo nekoliko igrača dovedenih lani koji nisu zadovoljavali visoke kriterije Plavih, a istodobno su bili preskupo plaćeni. I sad se odjednom dogodilo to što se dogodilo, pa smo u u subotu Osijeku vidjeli posve novi Dinamo, u čijoj su startnoj postavi bila samo dvojica igrača iz prošle sezone – Nevistić i Mišić.
Istina, utakmicu na Opus Areni odlučili su također starosjedioci, Kulenović i Stojković, koji su ulaskom s klupe donijeli prevagu i napravili razliku. Igračku i, što je najvažnije, rezultatsku. Što jasno govori kakvu širinu klupe ima trener Mario Kovačević - među pričuvama su još bili Hoxha, Goda, Mudražija (također su dobili minutažu), te Čavlina, Soldo, Galešić, Pierre-Gabriel, Varela, Topić i Jakirović, njima treba pridodati još najsvježije prinove, Bakrara i Zajca.
Trener je, dakle, dobio materijal, od kojeg treba napraviti šampionsku momčad. Naravno da će trebati vremena i strpljenja kako bi kockice bile posložene na najbolji način, primjerice, Beljo i McKenna imali su prije Osijeka samo po devet odrađenih treninga, sad su im noge "najteže", ali dobro su odigrali.
Kao i većina Dinamovih igrača. Već je subotnja utakmica, dakle, pokazala da se zasad ide u dobrom smjeru. Nije to bilo idealno, štoviše, Dinamo na svakoj utakmici SHNL-a jednostavno mora kontrolirati utakmicu svih 90 minuta, mora biti taj koji diktira ritam i način igre, koji drži željeni tempo. A to nije bio na Opus Areni do 60. minute, Osijek je jako dobro parirao i svojom je trkom i agresivnim pristupom napravio Plavima dosta problema, posebno u sredini travnjaka.
No, teško je izdržati u takvom, jakom ritmu cijelu utakmicu protiv također energetski snažnog Dinama, pa kad su na travnjak ušli igrači s klupe, sve je otišlo na Dinamovu stranu. Jer, veteran (Jugović) i tinejdžeri (Farkaš i Barić), nisu mogli adekvatno odgovoriti provjerenoj kvaliteti Plavih (Kulenović, Stojković, Hoxha). Pa je i osjetno bolja igra Zagrepčana u posljednjih 20-ak minuta, bila i materijalizirana s dva pogotka u mreži Malenice.
Iako je, dakle, u toj igri bilo opipljivih nedostataka, Dinamov je navijač nakon subote bio još kako zadovoljan. Ne samo zbog osvojenih bodova na Opus Areni, nego ponajviše zbog izgleda novoga Dinama, koji je ponudio ono što smo i najavljivali: silnu energiju i glad za pobjedama i uspjehom! Svi ti novopridošli igrači pršte od želje za dokazivanjem, nema izgubljene lopte, borbenost je na najvišoj razini, a kad je tako, onda se i pogreške lakše opraštaju. Takav pristup mora biti temelj svega, baš na svakoj utakmici, a onda će potezi za nogometne sladokusce biti nadgradnja momčadskoj igri, koja će izbacivati kvalitetne pojedince. U subotu su to bili Valinčić, Dominguez, Stojković, Kulenović, Lisica...
A taj dugački i široki "roster", u kojem za svaku poziciju u momčadi kandidiraju (barem) dvojica igrača, jamči da će žestoko biti i na treninzima, ne samo na utakmicama. I to je najveće Dinamovo bogatstvo, ali i dokaz da su igrači koji su bili u onom dolaznom mini-autobusu planski dovedeni u Maksimir. Neće, dakako, svi potvrditi da su pojačanja, bit će i onih koji neće dosegnuti željenu razinu, jer ništa i nigdje nije idealno. Ali, bit će još kako zanimljivo gledati ovaj novi Dinamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....