Dok je prva momčad Dinama od ponedjeljka na pripremama u Rovinju Antonio Marin trenirat će u Zagrebu s juniorima, te dijelom samostalno. Igrač koji je rođen 9. siječnja 2001. godine otpisan je u Dinamu i može potražiti novi klub. Danas (utorak) nije u veselju dočekao 23. rođendan, igračko doba u kojem su uspješni već gazde na velikoj europskoj sceni, a on ponovno na nuli.
Iako ga ugovor s Modrima veže do ljeta dobio je slobodne ruke i ima pravo otići kad i kamo želi. Neće čekati lipanj, nastojat će to napraviti što prije. Plan je da se do kraja siječnja nađe na drugoj adresi, a možda uspije i ranije. Prema informacijama koje imamo postoje 3-4 zainteresirana kluba, međutim njegov menadžer Miroslav Bičanić i on inzistiraju na razgovoru s trenerom, ključno im je da dođe u ruke stručnjaka koji će mu dati pravu šansu. Marin, premda trenutačno u slijepoj ulici, i dalje misli kako će dokazati da je sposoban za veću karijeru nego što mu u Maksimiru predviđaju. Zbog dojma koji je ostavio u mlađim dobnim kategorijama trenutačno mu je možda veći ugled u inozemstvu nego kod nas.
Igrač koji je bio Dinamov projekt, barem na papiru, i zvijezda kadetske te juniorske ekipe, u seniorskom nogometu nije se uspio afirmirati niti približno toliko. U Dinamu nije prošao, ove jeseni igrao je u 16 utakmica, ali svega 388 minuta u svim natjecanjima te dao četiri gola. Slali su ga prije toga na posudbe, bio je u Monzi, Lokomotivi, Šibeniku i Rijeci. Najbolje je igrao na Šubićevcu gdje mu je trener Španjolac Mario Rosas dao najveće ovlasti, stavio ga na ofenzivnog veznog, te je u 37 utakmica postigao osam golova i imao sedam asistencija. U Rijeci je pod vodstvom Sergeja Jakirovića odigrao polusezonu s tri pogotka i jednim dodavanjem za gol. No, isti stručnjak u Dinamo je zaključio da se radi o igraču koji ne može zadovoljiti Dinamovu razinu igre, odluka je kluba kako nema potrebe za potpisom novog ugovora. Upravo na njegovoj krilnoj poziciji najveća je potraga za pojačanjima.
Marin se razvijao kao lijevo krilo, nepredvidljivi dribler koji je s te strane radio razliku u mlađim uzrastima, a imao je sve ovlasti i pregršt lopti. Njegov je najveći problem što nije brz, a danas biti vrhunsko krilo bez brzine je praktično nemoguće. Nogomet je sve atletskiji, igrači hitriji i moćniji, dakako to do izražaja najviše dolazi u najjačim konkurencijama. Možda bi sada bilo idealno da se pokuša nametnuti kao "desetka" jer tu njegovo znanje može više doći do izražaja, kako je to vidio i Rosas. Dinamo je na tom mjestu nakrcan od Martina Baturine nadalje i Marin je ostao ispod crte.
Možemo zamisliti da je razočaran što kao domaći igrači nije uspio i nije stekao povjerenje u klubu u kojem je toliko toga prošao u doba odrastanja, ali to je profesionalizam. Nema vremena za kukanje, treba mu prava ekipa za dokazivanje. Za prvu momčad Dinama je kroz različita razdoblje skupio 48 utakmica, u njima pet golova i četiri asistencije, još od sezone 2017/18. ali nije bilo kontinuiteta igre i povjerenja.
Danas su oko Antonija Marina golemi upitnici što točno može napraviti u karijeri. Kako se za njega zanimaju klubovi iz inozemstva izgledno je da će karijeru nastaviti u nekoj drugoj ligi, da napušta HNL. Je li realno da iskoči i postane igrače prevage u ozbiljnoj ekipi? Ništa još nije kasno. Sve je na njemu, na radu, pristupu i dakako kapacitetima. Kolike su mu objektivne mogućnosti? Činjenica je da je i on sam od sebe očekivao više, a i svi oko njega. Igrao je za sve reprezentativne selekcije od U15 do U21, pritom je u potonjoj mladoj imao 15 nastupa. Međutim, od A vrste danas je daleko kao Eskimi od Havaja. Mnogi su tako prošli, ima li se on snage tome odhrvati i vinuti u sferu zanimanja izbornika? Danas mu malo tko daje za to realne šanse. Opet, krojač je svoje dubine, on ima riječ...