Nakon šest godina Feyenoord je naslov prvaka Nizozemske vratio u Rotterdam - 16. u povijesti. Radi se neprijeporno o ozbiljnom klubu, koji u svojoj riznici ima i titule prvaka Europe i svijeta. A nizozemska Eredivisie po jakosti je trenutačno peta liga u europskom nogometu (istisnula je francusku Ligue 1).
Feyenoord se proteklih dana učestalo spominje i u hrvatskim medijima. Prvak Nizozemske poslao je službenu ponudu za 24-godišnjeg Luku Ivanušeca. Nakon što je prvu ponudu (od sedam milijuna eura) Dinamo odbio, u drugoj su Nizozemci povisili ulog za milijun eura. No, ako akceptiramo vrijednost Ivanušeca na Transfermarktu (12 milijuna eura), ponuda Feyenoorda vrlo je skromna.
Pa čak i podcjenjujuća ako znamo da hrvatski reprezentativac nizozemskom prvaku nije bio prvi izbor. To je bio 20-godišnji Alžirac Farès Chaïbi, kojega Transfermarkt procjenjuje na deset milijuna eura. No, francuski prvoligaš Toulouse užasnuo je čelnike Feyenoorda odštetnim zahtjevom od 15 milijuna eura.
Nameće se logično pitanje: nije li reprezentativac Hrvatske (14 nastupa, jedan gol) podcijenjen naspram igrača iz Alžira (tri nastupa za nacionalnu momčad)? Chaïbi igra u kvalitetnijoj ligi, ali je Dinamo u europskim razmjerima kudikamo respektabilniji klub od Toulousea.
Objektivno, niti jednu ponudu manju od 12 milijuna eura (što se čini realnim iznosom za igrača potencijala Ivanušeca) Dinamo ne bi trebao ozbiljno razmatrati. Poglavito u kontekstu činjenice da s Ivanušecom ima važeći ugovor do 15. lipnja 2026. godine.
Krucijalna pitanja
No, Maksimir proživljava nekakvo turbulentno, tranzicijski neizvjesno razdoblje, pa vjerojatno nikoga ne bi odveć iznenadilo da Dinamo do kraja prijelaznog roka i proda Luku Ivanušeca. Što bi, međutim, transfer ljevokrilnog ofenzivca značio za igru Dinama u nadolazećem razdoblju i ima li trener Igor Bišćan uopće zamjenska rješenja za Ivanušeca?
To su krucijalna pitanja kojima bi se maksimirski čelnici trebali rukovoditi pri realizaciji transfera svog napadača (ali i bilo kojeg drugog igrača iz Dinamova rostera).
Bišćan u kadru igrača ima nekoliko solucija kojima bi mogao "pokriti" odlazak Ivanušeca. Na poziciji lijevog krila (u formaciji 4-3-3) formalno mogu igrati Menalo, Marin, Rukavina, Bočkaj (iako ga u Maksimiru treneri doživljavaju kao beka!?), pa i Špikić, odnosno Emreli.
I dalje moćan sastav
Međutim, licitaciju za (eventualnog) Ivanušecova nasljednika mogli bismo svesti na zaključak: puno kandidata, malo rješenja!
Možda bi Igoru Bišćanu izbor bio lakši, a trenerski život podnošljiviji da menadžment u proteklih nekoliko mjeseci nije propustio angažirati jednog od dvojice igrača koji bi zasigurno predstavljali adekvatne alternacije za Ivanušeca.
Josip Brekalo bio je voljan vratiti se u Maksimir još tijekom siječnja, a Mislav Oršić bi nakon propale avanture na Otoku vjerojatno preplivao i La Manche da su u Dinamu samo izrazili želju glede njegova povratka.
Nekoliko sati prije početka utakmice Superkupa s Hajdukom za maksimirske navijače momčad Dinama i nadalje izgleda ohrabrujuće moćno: Livaković - Ristovski, J. Šutalo, Perić, Ljubičić - Mišić, Bulat - Špikić, Baturina, Ivanušec - Petković. Jamačno bi voljeli da tako i ostane.