Bili jednom jedan Anži iz Mahačkale i Guangzhou Evergrande, prolazi kroz misli iskusnijima dok gledaju kako požar nogometne šoping groznice upravo osvaja Saudijsku. Cristiano Ronaldo, Karim Benzema i Kante bili bi ludi da nisu uzeli ponuđene bolesne iznose u zaljevskoj zemlji s megalomanskim nogometnim planovima, ali to ne znači da u logici njihovih vršnjaka Modrića ili Messija nema zdravog rezona.
Dok potpisuju ugovore s Realom i Miamijem, logika ove konzervativne garde stane u razmišljanje da za natezanje s Fifa arbitražom oko neisplaćenih ugovora uvijek imaju vremena...
Očito odlučivši stvoriti najjaču nogometnu ligu na planetu, Saudijska Arabija ovog je ljeta licitaciju za top zvijezde odvukla do grotesknih razina, ali na tom polju i nije originalna. Činili su to prije Saudijaca prvo Amerikanci, kasnije Rusi i naposljetku Kinezi. Rezultati? Blago rečeno poražavajući. Preciznije - devastirajući.
Skupi eksperimenti
Nakon skupih eksperimenata s Peleom, Beckenbauerom, Cruyffom.., koji su sedamdesetih trebali popularizirati nogomet od New Yorka do Los Angelesa, Amerikancima je trebalo dobrih 30-ak godina da spaljenu zemlju vrate u funkciju.
MLS postao je vremenom zanimljiv Beckhamu i Ibrahimoviću, a novi zamah možda dobije dolaskom Messija i Busquetsa. Generalno, međutim, liga ni kvalitetom niti transfernim investicijama ne uspijeva pratiti ritam koji nameću glamurozne europske lige. Utjehu pronalazi u činjenici da Amerikanci vole sport, da je infrastruktura odlična i da se klubovi ne mogu požaliti na posjećenost jer latino-zajednica koje vole nogomet ima od istočne do zapadne obale.
I u Rusiji su prije 15-ak godina sponzorstvima državnih kompanija pokušavali oživjeti domaću ligu. Kako mu ne bi svi oligarsi zapalili u Chelsea, Everton ili Monaco, Vladimir Putin prisilio ih je da novac krenu upumpavati u domaće klubove. Privremeno su narasli i ubrzo se ispuhali Zenit, CSKA i Spartak, ali većina se klubova urušila, a oni bizarno ambiciozni poput Anžija u međuvremenu su implodirali.
Učestali raspadi
Klub iz Dagestana je vozio na novac milijardera Kerimova gomilajući Williana, Eto‘oa, Roberta Carlosa ili Žirkova. Nekoliko je godina Kerimov novčanicama od 100 dolara palio cigare, a onda se klub raspao 2022. godine.
Dotad su već slična iskustva proživjeli vodeći klubovi kineske lige, koja je u naletu entuzijazma rekordnim plaćama privukla superzvijezde poput Hulka i Teveza, ali već 2019. je država shvatila besmislenost avanture u koju se bacila pa je uvela ograničenje broja igrača iz inozemstva. Najambiciozniji klubovi koji su potrošili stotine milijuna eura na pojačanja u međuvremenu su završili na klocnama. Guangzhou Evergrande nekad je plaćao Lippija 20 mil. eura po sezoni, a danas igra drugu kinesku ligu. I malotko će biti šokiran ako sličnu krivulju za dvije-tri godine uhvate saudijske perjanice poput Al-Ittihada ili Al-Nassra...