Robert Prosinečki je 1997. povratkom u matični klub izazvao nogometnu groznicu u Zagrebu, Nenad Bjelica učinio je istu stvar u Osijeku dvije godine kasnije, ali rodonačelnik "baby, come back" žanra zapravo je bio Hajduk. S povratnicima Zoranom Vulićem, Aljošom Asanovićem i Igorom Štimcem u momčadi "bijeli" su se sredinom devedesetih probili do skupine Lige prvaka. Trideset godina kasnije, osnažen elitnom legijom povratnika Hajduk želi do skupine Konferencijske lige, iako ga u prvom redu zanima naslov hrvatskog prvaka.
Hoće li se s njima klub pomaknuti s margina prvi put nakon sezone 2010./11., kada je igrao skupinu Europske lige? Dajte neko lakše pitanje. Hoće li izazvati novi krug euforije među navijačima? Već ga je izazvao, do sredine srpnja planulo je 15 tisuća godišnjih pretplata.
Vrata proslavljenim povratnicima odškrinuo je Marko Livaja, a širom ih je otvorio Ivan Perišić. Za razliku od njih dvojice, koji su se izlegli u poljudskom inkubatoru, ali su u bijeli svijet krenuli prije nego što su okusili ozbiljan seniorski nogomet, Ivan Rakitić danas, a Edin Džeko sutra ulaze u krug emotivnih povratnika. Sve donedavno oni s Hajdukom nisu imali dodirnih točaka - dapače, Rakitićevi su slovili za dinamovce - ali kumstva i prijateljski odnosi približili su dvije velike zvijezde na centimetar splitskom klubu i oni posljednje krugove karijere žele istrčati baš na Poljudu.
"Quo Vadis Odjidja"
Redakcijski cinik specijaliziran za košarku u petak će na kavi primijetiti da je lani sa sličnim motivom u Split došao i Vadis Odjidja-Ofoe, godinu dana mlađi od Rakitića, ali je onda veći dio sezone s klupe bodrio mlađe suigrače. Skepsa je sastavni dio priče o veteranima povratnicima, ali ovi su oldtimeri vrlo dobro očuvani i svakako će pomoći Hajduku u pokušaju da se vrati na HNL-ovo prijestolje. U nastavku teksta donosimo kratki pregled trofejnih povratnika u matične klubove.
Šampion discipline svakako je Carlos Tevez, koji je 2005. napustio Argentinu sa 110 utakmica u dresu Boca Juniorsa. U sljedećih deset godina obišao je svijet, igrao za Corinthians, šarmirao englesku publiku u dresu West Hama i dva kluba iz Manchestera, u dvije talijanske sezone utrpao 50 golova za Juventus, ali se 2015. prvi put vratio u Bocu i osvojio dva naslova prvaka i jedan nacionalni kup. Dvije godine poslije Tevez se otisnuo na najbolje plaćeni godišnji odmor na svijetu, proveo je sezonu u Šangaju, ali ga je nostalgija primorala na novi povratak u voljeni klub. Na La Bomboneri je El Apache igrao sve do 2021. godine, kada je s navršenih 37 objesio kopačke o klin. U dvije povratničke epizode Tevez je za Bocu zabio 56 golova i osvojio ukupno sedam trofeja.
Fernando Torres je Tevezov vršnjak i podjednako uspješan povratnik u matični Atletico Madrid, iz kojeg se otisnuo već s 23 godine, ali uz impresivnu biografiju (244 utakmice, 91 gol). Veliki hit u Liverpoolu za koji je igrao četiri sezone, Torres je jackpot potegnuo transferom u Chelsea, gdje se nikada nije potpuno uklopio. Među "colchonerose" se Torres vratio relativno mlad, na ulasku u tridesete, ali ipak sporiji i bitno manje ubojit pred suparničkim vratima. Odigrao je 160 utakmica za momčad Diega Simeonea, postigao 38 golova, osvojio Europsku ligu i stigao do finala LP, gdje je Atletico kapitulirao protiv madridskog rivala. Na koncu prekrižen u Simeoneovim planovima, El Niño je zastor na karijeru spustio u Japanu.
Ako Tevez nije mogao bez Boca Juniorsa, što je i inače čest slučaj s argentinskim nogometnim dinosaurima, od Maradone do Riquelmea, njegov suigrač u reprezentaciji Juan Sebastian Veron bio je još ozbiljniji ovisnik o Estudiantesu.
"Mamina kuhinja"
U klub iz La Plate u kojem je odigrao prve tri seniorske sezone Veron se vraćao čak četiri puta. Prvi put na maminu kuhinju vratio se 2007. godine, umoran od čestih selidbi po Italiji i Engleskoj. Zadržao se pet godina, odigrao 107 utakmica i postigao 18 golova. Vraćao se kasnije još tri puta, na koncu čak izlazeći iz igračke mirovine da bi još malo špancirao travnjakom u omiljenom crveno-bijelom dresu.
Proslavljeni niz nizozemskih veterana vraćao se u matične klubove u srcedrapajućim epizodama. Tada 36-godišnji Arjen Robben se cijelu sezonu odmarao od nogometa kada se sjetio da se zapravo želi umiroviti u matičnom Groningenu. Izvan pravog treninga, skupio je samo sedam utakmica, ozlijedio se i odlučio da mučenje više nema smisla. Napadač Dirk Kuyt bio je originalan kada se nakon legionarske karijere po Engleskoj i Turskoj vratio u svoj amaterski klub QuickBoys odigravši ondje posljednje tri utakmice karijere. Robin van Persie bio je bolje sreće. Posljednju sezonu i pol odigrao je u matičnom Feyenoordu, zabio je 25 golova, ali trofej nije dočekao...