U kombinacijama prijelaznog roka za Hajduk puno se spominje Antu Rebića. Kako to obično biva u nas, kad je u pitanju tzv. "kontroverzan tip", odmah se sučeljavaju pro et contra strane. Često je to temeljeno na površnim pretpostavkama, a ne realnim situacijama aktualnosti.
Tako je prevladavajući dojam u široj javnosti naglašen u dva pravca. Prvo da je Ante Rebić kompliciran osobenjak i, eto, zato bi teško funkcionirao s Markom Livajom, koji je također osobenjak, ali je ljubimac navijača. I zato, prevladava stav, da je teško imati takva dva tipa u istoj svlačionici. Drugi pravac ukazuje da je Ante Rebić kao igrač "gotov", što god to značilo, pa onda, eto, nije više ni za najjače klubove SHNL-a...
Pogledajmo činjeničnu situaciju. Ante Rebić je od početaka profesionalne karijere doživljen kao osobenjak. Ono što se kaže "svoj tip". Unatoč tome, ili možda dijelom baš zbog toga, Rebić je dosegnuo vrhunske razine nogometa, nasuprot svima koji su tvrdili da će brzo propasti. Imao je na tom putu uspona i padova, krivih odabira klubova i liga, imao je i svojih "luna", točno je. No, Rebić je u 12 godina od odlaska s Parka mladeži (RNK Split) igrao Serie A, Bundesligu, tursku Super ligu, te je bio reprezentativac od 2013. do 2021. godine.
Najbolji pod Kovačem
Najbolje je ere imao u Eintrachtu, gdje je vrlo strogi Niko Kovač, eto, znao iz njega izvući maksimum, i kasnije ga pozvati u reprezentaciju, a potom u AC Milanu. Tamo je došao gotovo slučajno (era Zvonimira Bobana), ali je nakon gore-dolje forme ušao u fazu kad je treneru Pioliju bio ključan igrač, te je dao važan doprinos osvajanju naslova prvaka Italije. Ante Rebić je uz Kup u Njemačkoj te scudetto u Italiji osvojio još dva trofeja. Jedan je nedavni Kup u Turskoj, s Bešiktašom, a drugi je neusporedivo najveći u karijeri, a to je doseg finala Svjetskog prvenstva sa Hrvatskom. Puno se u nas tretiraju razni više ili manje podcijenjeni akteri srebra u Rusiji 2018. godine, ali zbog njegova negativnog tretmana u javnosti, Ante Rebić je jedan od onih kojem se najviše umanjuje značaj senzacionalnog dometa Hrvatske.
U Hrvatskoj je čest slučaj da se nekome, tko je po volji široj javnosti, svaka situacija tretira u startu pozitivom i zaslugama, i na drugoj strani, tko nije popularan u javnosti, svaka situacija mu se tretira u negativi i umanjivanju značaja.
Rebićeva osobnost je doprinijela da se ojača takav odjek jer je introvertiran, nije sklon medijima, a još manje će javno govoriti ono što netko želi čuti. Paradoksalno, napravio je najveću glupost na suprotan mu način, kad je odstupio od zatvorenosti, pa je kroz društvene mreže iznio neumjesne teze o izborniku, nakon Eura 2021., a njegove aluzije o lošem vođenju bile su sličnog stava kao i dobrom dijelu javnosti. Tu štetu više nije popravio jer se nije htio ispričati. Što i nije iznenađenje, upravo zato što je Rebić jedan od osobenjaka i radije se zatvori u sebe i ispašta, nego da prizna pogrešku. Ukupno gledano, puno je Rebić izgubio što najbolje godine nije igrao za reprezentaciju, ali je više nego uvjerljiva teza kako je reprezentacija jako puno izgubila što ga nije imala na raspolaganju. Zašto? Zato jer je Rebić jedan od rijetkih (naših) igrača koji ima prodornost, okomitost, daje momčadi dubinu, snažan je i hitar.
Eto, na tim "detaljima" je sada jednostavnije razumjeti što bi Hajduku značilo imati Rebića u svlačionici. Činjenica da se Rebić odlično slagao s Ibrahimovićem, koji je "osobenjak na kvadrat", sugerira da kad postoji respekt prema nekom lideru, onda nema međusobnih na(d)metanja.
Marko Livaja je u Hajduku neprijeporni lider i Rebić to zna. Kao što oboje znaju da je zajednička suradnja u korist ambicije osvajanja prvog naslova nakon 21 godine daleko iznad svih osobnih ega jer bi naposljetku uspjeh bio svima "životno djelo". Posebno dalmatinskim igračima.
Nema dvojbe, čak ni u ovoj fazi mu karijere (na pragu 32.) i nakon prolaznih epizoda u Bešiktašu i Lecceu, da je Rebić igrač prevage. Možda mu upravo ta emotivna motivacija s Hajdukom može bitno revitalizirati karijeru i probuditi novu energiju. Druga je stvar, međutim, može li se po pitanju ugovornih primanja "naći" s Hajdukom. No, dvojiti bi li bilo dobro da dođe u Hajduk, i kako bi se slagao s Livajom, pod kontrolom Garcije, sasvim je suvišno. Naposljetku, tko ne riskira, ne profitira...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....