Prije dvije godine Monsef Bakrar trebao je iz Istre 1961 prijeći u Dinamo. Bio je već u Zagrebu, fotografirao se u dresu Modrih, ali naposljetku, ondašnja uprava Dinama nije htjela izdvojiti za njegov transfer čak ni za plaćenu posudbu bez obveze otkupa. Problem je bila i zamjena, odnosno neki igrači Dinama koje su htjeli u Puli, ali ih klub nije mogao na to privoljeti. Tako je Bakrar, u iznenadnom obratu, otišao u MLS. Filijala Manchester Cityja, New York City, izdvojila je za njegov transfer blizu dva milijuna eura uz obvezu da na sljedećem transferu Istra ima pravo na deset posto od viška od iznosa plaćenog u prvom transferu...
Monsef Bakrar je u MLS-u dvije godine (aktualno prvenstvo je u tijeku) i ima deset pogodaka u 70 nastupa. Prosječno je igrao 43 minute. U prvoj godini (sezona 2023. i 2024.) odradio je 35 utakmica, prosječno 41 minutu, dok je 2025. nastupio u 22 utakmice, prosječno 31 minutu. Jasno je da Alžirca takav status ne može zadovoljiti, bez obzira na to što govorimo o glamuru MLS-a, životu u New Yorku i slično.
Projekt NY Cityja je prilično nedorečen, jer klub pod kontrolom grupacije koja je vlasnik Manchester Cityja i još deset filijala, po svemu što radi (selekcija, pristupi natjecanju) nije baš natjecateljskog prioriteta. To znači i da je angažman igrača usmjeren prema pronalaženju talenata po nižim cijenama (kontrolira ih MLS i postavlja limite potrošnje) te potom provjera maksimalnih potencijala unutar MLS-a te posljedično i "preusmjeravanje" prema zainteresiranim poslodavcima širom globusa.
Takva politika u MLS-u doprinosi tome da se nekad momčadi sastavljaju sukladno poslovnoj strategiji, a ne realnim kvalitetama nekog igrača. Za one navikle na natjecateljski dril u Europi i drugim zbiljama (Azija, Afrika), pogotovo ako su mlađi, ne djeluje baš optimalno.
Je li to slučaj Monsefa Bakrara, koji je u NYC stigao s 22 godine, nakon jedne europske (HNL) sezone te dvije u Alžiru? To je teško kazati. U SAD-u je sasvim drugačiji život, sasvim drugačije nogometno funkcioniranje. To što postoje jasne naznake da se jedva čeka vratiti u Europu i potpisati za Dinamo, ukazuje da se Bakrar u američkom nogometu nije baš najbolje snašao...
Što napadač koji ima četiri nastupa za seniorsku reprezentaciju Alžira (u 2024. posljednji) može donijeti Dinamu? U kontekstu 70-ak nastupa u SAD-u je teško procjenjivati jer smo ga malo gledali. Primjetno je da Bakrar i dalje djeluje vrlo čvrsto, prodorno i, što je možda ključno u ovom trenutku njegove karijere i opcije transfera u Dinamo, nije imao ozljeda.
S 24 godine i viđenim mu učincima u Istrinoj sezoni 2022./‘23. (33 utakmice, 8 golova, 3 asista, prosjek 56 minuta igre), pred Bakrarom su tek najbolje godine karijere. I prema onom što je pokazivao u HNL-u, njegov potencijal vrijedan je okvira pojačanja za bilo koji klub domaće nam lige! Hoće li se takvim pokazati u Dinamu, to je druga stvar. Upravo je Bakrar primjer što u nogometu znači faktor poklapanja, trenutka sreće ili peha, koji može usmjeriti karijeru...
Naime, kada je stigao u Pulu, ljeta 2022. godine, Bakrara je odmah tadašnji trener Gonzalo Garcia bacio u vatru. Alžirac je startao u trećem kolu, i to baš protiv Dinama u Maksimiru. Ušao je u 70. minuti i odmah u 84. poentirao za gol Zeleno-Žutih u porazu 1:4. Uz gol imao je par opasnih šutova s distance i dao naslutiti dojmljivu moć.
No, iako je u idućoj utakmici u Puli, protiv Osijeka, postigao gol pobjede u 90+4. minuti, Garcia nije baš bio dojmljen Bakrarovim dionicama. Alžirac je u tada slabašnom napadu bio one man show, fokusiran na realizaciju i s manjkom suradnje koju je tražio Garcia. I čim se Ante Erceg pripremio za puni ritam, posjeo je Bakrara na klupu i uvrstio Splićanina.
Praktički je od rujna 2022. do ožujka 2023. Bakrar bio rezerva, i tko zna što bi se dalje događalo da Erceg u ožujku 2023., protiv Rijeke, nije potrgao blok suca Jakova Titlića i zaradio suspenziju od devet utakmica! To je otvorilo put Bakraru i u idućih 12 utakmica do kraja sezone postao je glavna snaga Istrinog pohoda na četvrto mjesto. Iako nije u tome uspjela, Istra je s Bakrarom (5 pogodaka i 2 asistencije) do finiša bila u trci te upisala rekordni bodovni učinak i plasman (peto mjesto) u povijesti...
Dinamo će, uz Belju koji je također iskoračio u Istri (uz Garciju), u Bakraru dobiti nešto više od alternative prvoj devetki. Alžirac ima sasvim druge potencijale u odnosu na aktualne modre špice. Bakrar je fizički moćan, prodoran je, ne boji se duela i agresivan je. Tehnički nema Beljine kvalitete, ali je solidan s loptom u nogama. Zbog različitih potencijala, Beljo i Bakrar, kao i Kulenović i Bakrar mogu biti napadački tandem, u kojem je Alžirac optimalan kao tzv. druga špica.
To su impresije na temelju hrvatske mu sezone, ali nakon dvije godine nema naznaka da se nešto bitno promijenilo u njegovim potencijalima, osim što je sada ipak iskusniji i prekaljeniji, odnosno zreliji kao igrač i osoba. Bude li već na razini proljeća 2023. u HNL-u, Bakrar će biti važan adut više za trenera Kovačevića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....