Prije godinu i pol dana, u jesen 2023. godine, s legendarnog Luza vraćao se s lentom igrača utakmice. Gol i asistencija kontra Benfice pod pjenušavim reflektorima Lige prvaka za pobjedu Red Bull Salzburga bila je fokalna točka perioda u kojem ga se počelo dovoditi u kontekst čak i Haalanda, Adeyemija...
Roko Šimić, činilo se, s 18 godina kročio je put prema nogometnoj “Scali”, tamo gdje mu je i otac igrao pamtljive uloge. Godinu i pol dana kasnije, u ljeto 2025., najstariji Darijev junior na novom je početku. U Karlsruheru, u njemačkoj drugoj ligi. Karijera i život imaju, naime, ponekad potrebu otvorene puteve zakrčiti lavinom. A Roko Šimić, eto, dobio je pijuk u ruke uz poruku: “mali, kopaj!”
Šimić u Karlsruheru
Javio se nakon što je prije nekoliko dana našao izlaz iz Cardiffa. Dugo ga nije bilo u medijima, a iako sam očekivao da će dijelom, jer hoće to kod igrača, okriviti trenere, suigrače, nekoga, Roko u ovoj ispovijesti pepeo baca samo po svojoj glavi...
- Iskreno, u startu, sad se osjećam odlično. Slobodno, motivirano. Karlsruher me dočekao kao nitko: nakon razgovora s trenerom, koji je bio ključan, klub me dočekao kao neku zvijezdu, par sati nakon toga igrala se prijateljska utakmica, a pet tisuća navijača na stadionu izvikivalo je moje ime. “Feeling” je, dakle, doista sjajan, iako sve znam, svjestan sam svega.
Ipak, prije svega, zašto Karlsruher?
- Klub ima prošlost, ima vojsku navijača, a mene doista pale ti puni stadioni, no ujedno znao sam da me trener Eichner, koji je tamo pet godina i ima najduži staž u ligi, želi i da me prati, a povrh svega, radi se o klubu koji je izuzetno razvojan. Tamo se, konačno, razvijao i Matanović. Ujedno, klub je iznimno stabilan, iako nije bez ambicija, lani su, recimo, do zime bili drugi, ali onda su prodali napadača Zivzivadzea, koji je dotad zabio 12 golova, nisu našli zamjenu pa su završili osmi, ali nisu oko toga radili dramu. Mene su, recimo, zvali i tada, no bilo je nemoguće ostvariti prijelaz jer sam se vraćao u Cardiff s posudbe u Kortrijku, a nije moguće imati tri kluba u jednoj sezoni. Taj klub ima jasnu strategiju, trenera koji zna kako izvući najbolje iz igrača, zdrava je sredina, novi stadion za 32 tisuće navijača koji je nerijetko pun, liga je razvojna i gledana... U prijevodu, sada je baš sve na meni.
Ovaj zaključak, u biti, svojevrsni je početak Šimićevih spoznaja. Samoga sebe.
- Svašta se nakupilo u posljednjih godinu i pol dana, a u Karlsruheru primarno želim odigrati sezonu koja će mi odrediti cijelu karijeru: ovo sam mjesto, bit ću vam posve iskren, izabrao sam da krenem od nule. Došao sam primarno na posudbu, ali nakon uvodnih impresija koje su fenomenalne, potvrdio sam osnovnu želju da želim pomoći, podvrgnuti se žestokom radu, sportskom životu. Kada ispunim te osnovne postavke, ne sumnjam da će i golovi doći. Klub, trener i momčad to potvrđuju, dakle, ja sam ključan u cijeloj priči.
Pogubio sam se u rotacijama
Što se zapravo dogodilo u tih godinu i pol dana limba?
- Vrtim te sekvence, igrao sam najveću ligu svijeta, Ligu prvaka, odigrao šest utakmica, zabijao, ali tada sam osjetio da se mogu nositi i na toj razini. Išlo me, igrao sam i u mladoj reprezentaciji, bila je to prva prava sezona, kao neko predskazanje budućnosti. No, to je ujedno bio i ritam srijeda-nedjelja, a kako smo ispali iz LP, na proljeće smo igrali samo austrijsku ligu, dok smo u rosteru imali šest, čak i sedam napadača. Došlo je do rotacija teren, klupa, pa i tribina, i tu sam se pogubio, priznajem da nisam briljirao. Stiglo je ljeto i tu također radim grešku s transferom u Cardiff, ali, opet, ponudi se opcija Kortrijka, koji igra također odličnu pozornicu belgijske prve lige. No, i zbog ozljede nisam prošao pripreme, drugi su se nametnuli, a na zimu se vraćam u Wales, ali ubrzo mi trener govori da mi ne može jamčiti minutažu jer se klub bori za ostanak u Championshipu, ja sam tada inzistirao da se spustim u mladu momčad, shvaćajući da je jedino rješenje biti na travnjaku i igrati... Osjetiš tada kako ti je prohujala sezona i pol, no u tom sam periodu i shvatio da nema smisla kriviti druge, već se “resetirati” i vratiti onome što je jedino bitno za napredak: živi sportski, treniraj kao konj i bori se za priliku. To mi, vjerujem, Karlsruher i nudi.
Roko Šimić: Osijek i Rijeka su me htjeli
Interesa je, pritom, bilo i iz Hrvatske: Rijeka, odnosno Osijek prije svega.
- Jest, bio sam blizu povratku u HNL, nema smisla skrivati, oba su kluba bila zainteresirana, ali želim istaknuti Osijek i prvenstveno Alena Petrovića, koji se apsolutno potrudio i dao sve od sebe da dođem na Pampas. Nije mi bilo lako odlučiti, baš zbog njega, no ovom odlukom, nadam se, nikad neću otpisati Osijek. Ukazana vjera je nešto što jako cijenim. Dinamo? Ja sam dijete Zagreba, ali, iskreno, nikad nije bilo interesa...
Komentari (0)
Komentiraj