Još jedna sezona HNL-a primiče se kraju. Za odigrati su preostala još tri kola, no navijači Dinama šampionsku su rundu već popili. Maksimirska razmišljanja već su usmjerena prema novoj sezoni. Navješćuje se iznimno frekventan i turbulentan prijelazni rok. Na izlaznim su vratima Dominik Livaković, Bruno Petković, Josip Šutalo, Luka Ivanušec... Kevin Theophile zadnju je utakmicu za Dinamo već odigrao, a u posljednju godinu ugovora ulazi Josip Drmić.
Mnogi navijači "modrih" sumnjičavo iščekuju Dinamov skorašnji redizajn. Nemali je broj onih koji strahuju zbog tolikog odljeva kvalitetnih igrača. Posebice što se u igri Dinamove momčadi još ne naziru alternacije za Mislava Oršića i Arijana Ademija, koji su maksimirsku svlačionicu napustili tijekom ove sezone.
Deficit kvalitete
Fundamentalno je pitanje uoči skorašnjeg prijelaznog roka: kako će Dinamo nadomjestiti toliki deficit kvalitete? Može li maksimirski klub svoje potrebe namiriti kroz igrački potencijal HNL-a? Ima li uopće igrača u domaćoj ligi koji bi u aktualnoj momčadi "modrih" predstavljali trenutačno i ultimativno pojačanje (budući da Dinamova europska sezona počinje već koncem srpnja)?
Odgovor je poprilično deprimirajući. U svekolikom izlogu Prve HNL samo je jedan igrač, koji bi mogao odmah zaigrati u Dinamovom sastavu i pritom bi ponudio – dodanu vrijednost. No, njegovo je ime u kontekstu maksimirske zbilje bogohulno i spominjati. Jamačno je veća vjerojatnost da u Dinamovom dresu iduće sezone zaigraju zajedno Modrić, Ronaldo i Messi nego - Marko Livaja.
Hit-igrač aktualne sezone svakako je napadač Rijeke, 20-godišnji Matija Frigan. Njegova efikasnost u prvenstvu HNL-a (14 golova) uvrštava ga neposredno iza Livaje. No, bi li Frigan mogao odmah uskočiti u kopačke prvotimca i standardnog napadača Dinama? Neizravni odgovor sugerira slučaj Josipa Drmića, koji je uoči prošle sezone upravo s Rujevice stigao u Maksimir. Bivši je švicarski reprezentativac imao još impresivnije brojke (zabio je 25 golova u sezoni, od čega 21 prvenstveni). No, unatoč iskustvu (30 godina) Drmić se nije uspio probiti do željenog statusa u Maksimiru. Kao niti neki drugi hit-igrači proteklih sezona, poput Komnena Andrića, Sandra Kulenovića, Marija Gavranovića, Iyayija Atiemwena... Svi spomenuti su spoznali, počesto na suroviji način, kako je igranje u Dinamu ipak neka druga dimenzija u odnosu na njihova prethodna igračka iskustva.
Bez bitne pozicije
Najlakše bi se iz domene HNL-a do Dinamovog prvog sastava mogao probiti – lijevi bek. Iz vrlo prozaičnog razloga: Dinamo trenutačno uopće nema lijevog beka! Ove sezone na toj su poziciji najčešće igrali Robert Ljubičić, Petar Bočkaj i Mauro Perković. Pomalo ironično, proteklih je godina upravo pozicija lijevog beka bila najzastupljenija u Dinamovom rosteru.
U Maksimiru su pokupovali sve "viđenije" ljevonoge igrače u HNL-u (Danijel Štefulj, Marijan Čabraja, Petar Bočkaj), pokušali su s rješenjima izvana (Francois Moubandje, Marin Leovac, Damjan Daničić), pa i solucijama iz vlastitog inkubatora (Roko Jurišić). Naposljetku je jednu cijelu sezonu na toj poziciji odigrao (posuđeni) stoper Leipziga, Joško Gvardiol.