Hajdukov sportski direktor Mindaugas Nikoličius ubrzo će proslaviti tisuću dana stručnog stolovanja na Poljudu, tako da je pod njegovim ravnanjem prošlo pet prijelaznih rokova, pa bi se zato moglo svesti račune o djelu Mr. Footballa. Tijekom tih pet transfernih razdoblja u Hajduk je stiglo 27 igračkih prinova, te čak šest trenera. Ali neki od njih, istini za volju, nemaju veze s učinkom Nikoličiusa, jer je faktički sve poslove izvodio predsjednik Lukša Jakobušić. I nota bene, uspješno!

Bjelodano je da je Jakobušić bio ključni čovjek za angažmane Marka Livaje, Lovre i Nikole Kalinića, te trenera Ivana Leke, dok je evidentno da je imao maksimalni utjecaj za dolazak Mihaela Žapera, vjerojatno i Filipa Krovinovića, jer se na tom transferu radilo još u vrijeme bivšeg predsjednika Marina Brbića.

Kada bi se vrednovalo povratke tih prvotimaca, nedvojbeno je zgoditak od milijun dolara, figurativno rečeno, na račun Marka Livaje, koji se dokazao, ne samo kao najvredniji igrač, nego i osoba, koja je izazvala nezapamćenu euforiju kod navijača Hajduka. Dapače, Livaja je postao ključni faktor "prgave familije" na Poljudu. Također, moglo bi se okvalificirati da Lovre Kalinić zaslužuje status pojačanja, ali ga je teška ozljeda predugo izbacila iz igre, tako da sada vrlo teško može računati na povratak u standardnu jedanaestoricu. Vjerojatno je tog stanja svjestan i sam Lovre.

VOJKO BASIC Cropix

Žaper treba biti pojačanje

No, moguće je da ipak preuzme svoje mjesto, s obzirom na to da je u aktualnom igračkom kadru Ivan Lučić, praktično jedini pravi eksponat za prodaju. Pardon, u tu kategoriju sigurno se može tretirati i Žaper, ali on je ipak tek stigao na Poljud.

U rasuđivanju o tome kako se tko pokazao u vrijeme angažmana u bijelom dresu, posebno je pitanje Nikole Kalinića, koji je predstavljen i dočekan kao kapitalno pojačanje. Međutim, stjecajem okolnosti, dijelom zbog ozljeda, ali još više zbog nedostojnog tretmana od trenera Leke, na kraju je otpisan, premda je, bez obzira na godine (35), i dalje itekako mogao koristiti u ofenzivnom dijelu igre.

Također, ne može se još procijeniti, odnosno eventualno se može naslutiti kapacitete četvorice pridošlica ove godine, znači Šarlije, Moufija, Dialloa, Odjidja-Ofoe. Oni su dovedeni, u prvom redu, zbog slobodnog statusa, ali i s uvjerenjem da će se moguće pokazati kao elementi za bolju, konstruktivniju igru.

Uglavnom bez odštete

Među ostalim prvotimcima ima onih kojima je Hajduk praktično inozemstvo, kao što su Krovinović, Dario Melnjak, Josip Elez i Dino Mikanović, te svakako 34-godišnji Odjidja Ofoe.

Kako onda ocijeniti rad Nikoličiusa, koji uživa ekstremno povjerenje predsjednika Jakobušića, ali i enormni ugled među navijačima? Poslije ovih pet provedenih transfer perioda lako je zaključiti da je ograničavajući faktor djelovanja Nikoličiusa kronična Hajdukova besparica. Velika većina koja je došli, ili je dolazila, bila su u statusu slobodnjaka, odnosno s formulom posudbe. Ferra se dobilo, to jest platilo, za pola milijuna eura Benfici, plus neki bonusi. Zaista, Ferro je u startu, u prvom razdoblju na Poljudu, izgledao kao pojačanje, ali ga na račun njegove odluke da potraži klub u jačoj konkurenciji (otišao je u Vitesse), nikako nije trebalo vratiti. Dakako platilo se i za Žapera, prema informacijama iz Osijeka, milijun eura, plaćanje u tri godišnje rate, uz dodatak od pola milijuna eura kod budućeg transfera. Milijun i pol eura je, piše se, plaćen i Krovinović.

‘Puno zuji...‘

Važno je istaknuti da je Nikoličius ostvario transfer iz Gorice u Hajduk na temelju uspješnog rada u velikogoričkom klubu. Međutim, kao što je razlika ostvariti dobar dojam kao igrač u pojedinom klubu, dok su zahtjevi u Hajduku sasvim kompleksniji, tako se to može kazati i za slučaj Nikoličiusa. Svaki put kad se realizirao prijelaz pojedinog igrača, naravno i trenera, svjedoci smo uvjeravanja sportskog direktora da se radi pojačanjima ili u najmanju ruku prinovama po mjeri. No, ispada ipak da se gomilaju igrači u obrani, kako se zanemarilo osnovni zahtjev trenera Ivana Leke da mu se privedu takvi koji će pomoći Marku Livaji u napadu. Prilično se pumpala i napumpavala ideja oko povratka Ivana Perišića, što je objektivno bila iluzija, kojoj je svojim ponašanjem pogodovao i sam Perija.

Kada se pročitaju objave Nikoličiusa, kojima najavljuje angažman igrača, pogotovo trenera, pa se analiziraju njihovi učinci, lako je zaključiti da se dogodila ona metafora trenera Ante Mladinića Biće, prema kojoj Nikoličius "puno zuji, malo meda daje". A da bi se procijenila težina poslova, dovoljno je uzeti u obzir da je većina igrača njegovim posredovanjem stizala sa zakašnjenjem. Tako im je trebalo vremena za adaptaciju, za provjeru, što je ometalo standardizaciju momčadi.

IGRAČI

Pojačanja: Filip Krovinović, Ivan Lučić, Dario Melnjak

Prinove za boljitak: Jan Mlakar, Josip Elez

Prolazna ocjena: Marco Fossati, Gergő Lovrencsics, Lukas Grgić, Dino Mikanović, Chidozie Awaziem

Neizvjestan status: Yassine Benrahou, Zvonimir Šarlija, Fahd Moufi, Ismael Diallo, Vadis Odjidja-Ofoe, Filip Uremović, Mihael Žaper

Razočaranja: Alexander Kačaniklić, Nikola Katić, Josip Vuković, Ferro, Toni Borevković, Anthony Kalik, Agustin Anello, Leonm Dajaku

TRENERI

Prinova za boljitak: Valdas Dambrauskas

Prolazna ocjena: Paolo Tramezzani, Mislav Karoglan

Razočaranja: Jens Gustafsson, Boro Primorac