Jose Boto u nastupu je upravo onakav kakvim su ga opisivali u sredinama u kojima je prethodno radio. Novi sportski direktor Osijeka nije od onih koji će sjediti u četiri zida, na svakom treningu je u klupskoj trenirci, a istovremeno je u odnosu s medijima otvoren i komunikativan. Ispričao se jer je pet minuta zakasnio na dogovoreni termin razgovora, prethodno je, naime, imao sastanak s predsjednikom Sakaljem, no onda nam je posvetio kompletno vrijeme.
Mladi kao blago
Kakve su vaše prve impresije?
- Stvar kojom sam najviše impresioniran je kvaliteta koju Osijek ima u mladim igračima, to je naše blago. Kad to imate, to znači kako možete imati lijepu budućnost. To je kao da pronađete rudnik, a onda morate iznaći način kako da ga najbolje eksploatirate da bi taj rudnik mogao davati zlato... Ne možemo napredovati budemo li vukli glupe poteze. Nije stvar u tome da se potroši puno novca, nego da se novac potroši na pravi način i na prave igrače. Na nama svima, od trenera u omladinskoj školi, preko trenera najbolje momčadi, pa do mene, jest da mladi igrači koje imamo napreduju. Imamo dijamante, a na nama je da ih ispoliramo, da im pomognemo da rastu. Naš je cilj napraviti dobru momčad, rekao bih top momčad u Hrvatskoj, a da putem ne radimo gluposti.
U svakom klubu u kojem ste radili imali ste balans između rezultata i promocije mladih igrača. Kako to postići u Osijeku?
- To je pitanje na koje svi žele znati odgovor. U 12 godina koliko sam radio u Benfici osvojili smo šest naslova prvaka, Kup, igrali dva finala Europske lige. Ne kažem da ću u Osijeku napraviti isto, ali je moguće... Moramo imati balans između mladih igrača koji se žele razvijati i igrača koji su iskusniji, a koji će te mlade igrače usmjeriti na pravi put. Problem kod mladih igrača jest da još nemaju stabilnost, imat će i uspone i padove, a to je i normalno. Reći ću vam, kad sam bio u Šahtaru igrali smo protiv Reala i pobijedili s najmlađom momčadi s kojom je Šahtar ikada zaigrao u Ligi prvaka. Trener je tada odlučio kako će nastaviti s mladim igračima i onda smo nekoliko dana kasnije izgubili od Zorje. Iskusni igrači su jako važni iz puno razloga, i zbog stabilnosti i zbog postojanosti, ali oni moraju biti uzor mladim igračima, ne smiju im davati loš primjer i to nikako ne želim dozvoliti. U suprotnom klub baca novce kroz prozor. Vidim u Osijeku talentirane igrače koji mogu doseći europsku top razinu, ali moraju odrastati na pravi način i u pravom okruženju. Da kada vide starije, vide primjer...
Tranzicijski period
Na svome predstavljanju rekli ste kako je u zimskom prijelaznom roku najlakše pogriješiti...
- Ovo sada je tranzicijski period. Slažemo se u tome da prvo identificiramo što nam treba, što je trener već napravio, ali za poteze koje ćemo napraviti u ljeto. Ne sad. Najgluplja stvar koju možemo napraviti jest da se ove zime na pogreške koje su napravljene prošlog ljeta nadovežemo s novim pogreškama. Onda ćemo idućeg ljeta imati puno pogrešaka za ispraviti.
Pa ipak, krenuli ste u realizaciju dovođenja pojačanja?
- Nije da nećemo poduzeti ništa, to ne mogu reći. Napravit ćemo konkretne korake pronađemo li prave igrače za ovaj trenutak, ne pokažu li se dobrima ne želimo s njima zaglaviti idućih nekoliko godina. Ili ako budemo pronašli igrače za budućnost. Možda se dogodi da dođe igrač na poziciji na kojoj smo u ovom trenutku pokriveni, ali da je upravo sada pravo vrijeme da se taj igrač potpiše. Mi u klubu već razmišljamo o idućoj sezoni. Druga stvar, a tu se moram osloniti na mišljenje trenera Zekića, koji će reći da mu treba određeni profil igrača. Nastojimo naći igrače koji nam mogu pomoći sad bez da ulazimo u rizik što ćemo napraviti na ljeto. Ne moramo potrošiti novac odmah sada, a to sam rekao i predsjedniku, ako kasnije mogu pronaći bolje igrače.
Kad ste već spomenuli suradnju s trenerom Zekićem, kako ona izgleda?
- Želim ovo reći jer je istina, a isto sam nedavno rekao i predsjedniku Sakalju - sretan sam što ja i trener imamo gotovo identične zamisli kako bi momčad trebala igrati. Za mene bi bilo jako teško raditi da se razilazim s trenerom u promišljanjima. Pokušat ću slikovito objasniti, lakše bih mogao raditi s Pepom Guardiolom nego s Diegom Simeoneom. Obojica su vrhunski treneri, ali meni je puno više razumljiv Guardiolin nogomet. Razgovarajući sa Zoranom Zekićem vidio sam da imamo sličan način razmišljanja kako bi trebali igrati, a to mi olakšava u profiliranju igrača kakve želimo dovesti. Primjerice, ako me Guardiola traži “šesticu” i ja mu dovedem Pirla, on će biti zadovoljan, ali ako Pirla dovedem Simeoneu, to nije profil igrača kakav mu treba za njegov nogomet. Za mene je važno kada radim s nekim trenerom da nogomet vidimo na isti način. Iako, naravno da nećemo biti 100 posto suglasni u svemu...
Vjerujem instinktu
Poznati ste u nogometnom svijetu po sjajnom skautingu igrača, u čemu je tajna?
- Vjerujem instinktu. Čak se ponekad moram zaustaviti i reći da ne idem u neki posao jer sam vidio samo dijelić toga. Zato imam svoj odjel da mi kaže da usporim malo. Ali, instinkt me u pravilu ne vara. U karijeri sam znao izgubiti igrače koji danas igraju na top razini jer me netko odgovorio. Vjerujem svojim instinktima, ali nisam toliko glup da kažem kako sam kralj i da sve znam. I, najbitnije od svega, a što je i normalno nakon ovoliko godina rada, ne bojim se riskirati! U Šahtaru me predsjednik znao deset puta pitati za neku odluku. Kasnije sam shvatio da to nije zbog toga što je dvojio u moju procjenu, nego da vidi hoću li u tih deset puta imati barem malo drugačiju reakciju. Ako bi jednom vidio nesigurnost, znao bi da to onda nije to. Ja kad tražim da se neki igrač dovede, to je zato što zaista vjerujem u njega.
Volim biti uz teren
Gostujući u jednom podcastu, i to nekoliko dana prije dolaska u Osijek, rekli ste kako idete u klub u kojem ćete uspjeti ili ćete pasti isključivo zbog svojih odluka...
- Pojasnit ću, rekao sam da su danas većina sportskih direktora samo pregovarači, trener im kaže da razgovaraju s nekim igračem i oni to naprave, a ja to ne volim. Nekima nije stalo, neki ne znaju i nisu sposobni kreirati strategiju kluba, a ja nisam takav tip sportskog direktora. Vidite me svaki dan pored terena, volim biti ondje. Kako bi trener gledao na mene kad mu dam neki prijedlog ako sam po čitav dan u uredu ili ispijam kave i ne vidim niti jedan trening? U Benfici mi je opis posla bio drugačiji jer puno sam putovao, ali u Šahtaru i PAOK-u bio sam na barem 90 posto treninga bez obzira padao snijeg ili kiša. Ne želim biti trener, ali želim da mi trener vjeruje jer trenerov uspjeh bit će i moj uspjeh. U istom smo brodu. Nogomet je za mene užitak. Kad sam vidio kompleks u Osijeku bio sam sretan jer ako u takvim uvjetima ne možete stvoriti igrače, gdje ih drugdje možete stvoriti?
I za kraj je Boto ostavio poruku...
- Želim reći svima, posebno navijačima, kako svi želimo uspjeh. I ja, i trener, i predsjednik... U nogometu, međutim, do uspjeha nije lako doći i trebamo strpljenja. Vidim u klubu velike mogućnosti, ljudi koji ga vode žele uspjeh, ali žele ga ostvariti na održiv način, s jakim temeljima. Neće mi nitko dati vreću novca i kazati: “Jose, dovedi igrače!”. Kuća se ne gradi od krova. Počet ćemo s čvrstim temeljima i onda od toga nastaviti graditi. Imamo nešto nevjerojatno u stadionu i trening-centru, koji su na europskoj top razini. Velika je stvar imati ovakav objekt, ne samo za aktualni trenutak nego i za budućnost kluba.