Nema više prepreka da Zoran Zekić po drugi puta preuzme klupu Bijelo-plavih. Osijek je doslovno kupio Zekinu slobodu, isplatio Partizaniju 100.000 eura odštete i riješio situaciju.
Čekali su u Opus Areni nestrpljivo vijesti iz Albanije. Čekao je u isto vrijeme i Zoran Zekić da sjedne za stol s predsjednikom Partizanija Gaz Demijem i dogovori model svog rastanka s trofejnim klubom iz Tirane. Odradio je pošteno svoju kratku dionicu, nije digao sidro čim ga je Osijek zvao, nego vodio utakmicu koja je Partizaniju preostala do prvenstvene stanke i otišao s pobjedom, bez repova. Tek u kasnim poslijepodnevnim satima mogli su odahnuti i Zekić i čelnici Osijeka. Dobili su trenera!
I to trenera kakav Osijeku u ovom trenutku i treba, fajtera i mangupa. Uostalom, i tribine su na izbor klupske uprave pokazale "palac gore", u jednom trenutku za vrijeme utakmice protiv Rudeša navijači su počeli skandirati Zekićevo ime. Od zazivanja Zekićevog imena nakon pobjede protiv PSV-a do ponovnog skandiranja prošlog vikenda niti jedan drugi trener Osijeka u međuvremenu nije doživio tu čast.
Još u nedjelju navečer, nakon prvenstvene utakmice u kojoj je Partizani slavio protiv Kukešija (4:3), osječki trener je dao jasne signale kako mu je to bila i posljednja utakmica na klupi kluba iz Tirane.
- Poštujem Partizani, zauvijek ću ga nositi u srcu - riječi su kojima je Zekić pred albanskim medijima nagovijestio svoj odlazak s klupe.
Sve je već danima bilo jasno - Osijek želi Zekića, a Zekić želi natrag u Osijek, međutim, predsjednik kluba s kojim je osječki trener bio pod ugovorom nije se svoga šefa struke želio samo tako odreći. Upravo zbog toga raskid suradnje nije odrađen preko noći, iako su još prije tjedan dana, nekoliko sati nakon što je prethodno potpisan otkaz Stjepanu Tomasu, predsjednik Bijelo-plavih Ferenc Sakalj i Zekić postigli dogovor.
U danima koji su slijedili pokušao je predsjednik Partizanija odgovoriti Zekića od odlaska, albanski mediji pisali su kako je pred njega stavio čak i novi ugovor, ali nije uspio promijeniti stav osječkog stručnjaka.
- Izuzetno poštujem Gazu i to ne samo kao vlasnika. U ova četiri mjeseca sam ga upoznao kao osobu. Ovdje sam došao otvorenog srca i od prvog trenutka je bilo jasno kako ćemo imati dobar odnos. Imam nekih osobnih problema, ali ne želim više ništa reći, razgovarat ću s predsjednikom i odlučit ćemo kako riješiti ovu situaciju - najavio je Zekić u nedjelju navečer.
Druga trenerska era Zorana Zekića na klupi Osječana počet će za dan-dva nakon što stavi svoj potpis na ugovor, a već za vikend vodit će Bijelo-plave prvi puta još od ožujka 2019. Bijelo-plavi će, naime, kao i svake godine nastupiti na Memorijalnom turniru Blago Zadro u Vukovaru.
Osijek nije nalik klubu kakav je bio kada ga je prije četiri i pol godine napuštao - tu je sada spektakularna Opus Arena i kamp koji ni u konturama nisu postojali kada je Zekić odlazio, a i klupski proračun je otprilike udvostručen u odnosu na taj njegov period - a pogotovo nije klub kakav je bio kada je Zekić prvi puta preuzeo Bijelo-plave.
Prvi puta kada je stigao na klupu Osijeka klub je bio na dnu. I rezultatski i organizacijski i financijski. Bez pretjerivanja svaki idući dan mogao je biti i posljednji. Mnogi u Osijeku očito su zaboravili u kakvoj su se situaciji Bijelo-plavi nalazili.
- Kada sam došao prvu smo utakmicu odigrali pred 200 navijača, od kojih nas je polovica psovala - prisjetio se svojedobno Zoran Zekić svoje prve utakmice na klupi Osijeka.
Bilo je to u rujnu 2015. protiv Intera (3:1). Osijek je uoči te utakmice bio pretposljednji na ljestvici, sa samo pet osvojenih bodova iz osam utakmica i svega dva boda prednosti ispred fenjeraša Zagreba, a Zekić je bio drugi trener Osijeka te sezone i već sedmi u dvije godine. Prethodno je Dražen Besek glavom platio seriju od četiri uzastopna poraza bez zabijenog i 12 primljenih golova.
- Znam da je u posljednje dvije godine na klupi Osijeka izgorjelo puno trenera, poznatih imena, a na meni je da ne završim kao oni - bile su uvodne Zekićeve riječi na promociji u Gradskom vrt
Morao je tada Zekić sam sebe hrabriti, kad već nitko drugi nije, da njegova trenerska služba u Gradskom vrtu neće biti tek crtica u klupskim zapisima. U sredini u kojoj igrači i radna zajednica mjesecima nisu primali plaću i u kojoj je jedina perspektiva bila ona gašenja, od koje su svi već bili digli ruke, bile su mu realno male šanse za uspjeh. Nije nikad volio o tome govoriti, ali iz svog džepa je tih dana davao novac igračima.
Tada nije mogao ni sanjati gdje će on, ali i klub, biti samo koji mjesec kasnije. Sve se promijenilo još te zime, Osijek je prešao u ruke privatnih vlasnika, koji su odlučili klub vratiti tamo gdje mu je i mjesto, a Zekić je dobio priliku dokazati se kao trener u normalnim okolnostima. U toj Zekićevoj prvoj eri klub je stao na noge, počeo je rezultatski uspon, a klub se vratio ondje gdje mu je po tradiciji i mjesto.
Za razliku otprije osam godina, Zekić na klupu Osijeka ne dolazi u kritičnoj situaciji iako okolnosti nisu idealne. Uostalom, da je sve savršeno ne bi se usred sezone i dogodila promjena na klupi Bijelo-plavih. Iako su ovoga ljeta u Opus Arenu stigla sedmorica novih igrača, prijelazni rok ostao je nedovršen, a na zimu će se taj proces promjene krvne slike svlačionice nastaviti. Zekić bi pritom trebao imati slobodu odlučivanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....